OPŠTA DEKLARACIJA
O PRAVIMA ČOVEKA
UVOD
Pošto je priznavanje
urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudska
porodice temelj slobode, pravde i mira u svetu;
pošto je nepoštovanje
i preziranje prava čoveka vodilo varvarskim postupcima, koji su vređali
savest čovečanstva, i pošto je stvaranje sveta u kojem ce ljudska bica
uzivati slobodu govora i verovanja i biti slobodna od straha i nestašice
proglašeno kao najviša težnja svakog čoveka;
pošto je bitno
da prava čoveka budu zaštićena pravnim sistemom kako čovek ne bi bio primoran
da kao krajnjem izlazu pribegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;
pošto je bitno
da se podstiče razvoj prijateljskih odnosa među narodima;
pošto su narodi
Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo proglasili svoju veru u osnovna prava
čoveka, u dostojanstvo i vrednost čovekove licnosti i ravnopravnost muškaraca
i žena i pošto su odlučili da podstiču društveni napredak i poboljšaju
životni standard u većoj slobodi;
pošto su se države
članice obavezale da u saradnji s Ujedinjenim nacijama obezbede opšte poštovanje
i primenu čovekovoih prava i osnovnih sloboda;
pošto je opšte
shvatanje ovih prava i sloboda od najveće vaznosti za puno ostvarenje ove
obaveze,
GENERALNA
SKUPŠTINA PROGLAŠAVA
OVU OPŠTU DEKLARACIJU
O PRAVIMA ČOVEKA
kao zajednički standard koji treba da postignu svi narodi
i sve nacije da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, imajući ovu Deklaraciju
stalno na umu, težio da učenjem i vaspitavanjem doprinese poštovanju ovih
prava i sloboda da bi se postupnim unutrašnjim i međunarodnim merama obezbedilo
njihovo opšte i stvarno priznanje i poštovanje kako među narodima samih
država članica, tako i među narodima onih teritorija koje su pod njihovom
upravom.
Član 1.
Sva ljudska bića rađaju
se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom
i svešću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.
Član 2.
Svakom pripadaju sva
prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu
rase, boje, pola, jezika, veroispovesti, političkog ili drugog mišljenja,
nacionalnog ili društvenog porekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.
Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili
međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo
da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost
na ma koji drugi način ograničena.
Član 3.
Svako ima pravo na
život, slobodu i bezbednost ličnosti.
Član 4.
Niko se ne sme držati
u ropstvu ili potčinjenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u
svim oblicima.
Član 5.
Niko se ne sme podvrgnuti
mučenju ili svirepom, nečovečnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.
Član 6.
Svako ima pravo da
svuda bude priznat kao pravni subjekt.
Član 7.
Svi su pred zakonom
jednakii i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zaštitu zakona.
Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom
se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na ovakvku diskriminaciju.
Član 8.
Svako ima pravo da
ga nadležni nacionalni sudovi efikasno štite od dela kršenja osnovnih prava
koja su mu priznata ustavom ili zakonima.
Član 9.
Niko ne sme biti proizvoljno
uhapšen, pritvoren, niti proteran.
Član 10.
Svako ima potpuno
jednako pravo na pravično javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim
sudom koji ce odlučiti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti
svake krivične optuzbe protiv njega.
Član 11.
-
Svako ko je optužen
za krivično delo ima pravo da se smatra nevinim dok se na osnovu zakona
krivica ne dokakže na javnom pretresu na kojem su mu obezbeđene sve garantije
potrebne za njegovu odbranu.
-
Niko se ne sme osuditi
za dela ili propuste koji nisu predstavljali krivično delo po nacionalnom
ili međunarodnom pravu u vreme kada su izvršeni. Isto tako ne sme se izricati
teža kazna od one koja se mogla primeniti u vreme kada je krivično delo
izvršeno.
Član 12.
Niko ne sme biti izložen
proizvoljnom mešanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti
napadima na čast i ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog
mešanja ili napada.
Član 13.
-
Svako ima pravo na
slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države.
-
Svako ima pravo da
napusti bilo koju zemlju, uključujuci svoju vlastitu, i da se vrati u svoju
zemlju.
Član 14.
-
Svako ima pravo da
traži i uživa u drugim zemljama utočište od proganjanja.
-
Na ovo se pravo niko
ne može pozivati u slučaju proganjanja koja su zasnovana na običnom krivičnom
delu ili postupku protivnom ciljevima i načelima Ujedinjenih nacija.
Član 15.
-
Svako ima pravo na
jedno državljanstvo.
-
Niko ne sme samovoljno
biti lišen svog državljanstva niti prava da promeni državljanstvo.
Član 16.
-
Punoletni muškarci
i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vere,
imaju pravo da sklope brak i da osnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom
sklapanja braka, za vreme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
-
Brak se može sklopiti
samo uz slobodan i potpun pristanak lica koja stupaju u brak.
-
Porodica je prirodna
i osnovna ćelija društva i ima pravo na zaštitu društva i države.
Član 17.
-
Svako ima pravo da
poseduje imovinu, sam kao i u zajednici s drugima.
-
Niko ne sme biti samovoljno
lišen svoje imovine.
Član 18.
Svako ima pravo na
slobodu misli, savesti i vere; ovo pravo uključuje slobodu promene vere
ili ubeđenja i slobodu da čovek, bilo sam ili u zajednici s drugima, javno
ili privatno, manifestuje svoju veru ili ubeđenje putem nastave, vršenja
kulta i obavljanja obreda.
Član 19.
Svako ima pravo na
slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan
zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje
bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
Član 20.
-
Svako ima pravo na
slobodu mirnog izbora i udruživanja.
-
Niko ne moze biti
primoran da pripada nekom udruženju.
Član 21.
-
Svako ima pravo da
učestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ili preko
slobodno izabranih predstavnika.
-
Svako ima pravo da
na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji.
-
Volja naroda je osnova
državne vlasti: ova volja treba da se izražava na povremenim i slobodnim
izborima, koji će se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa, tajnim
glasanjem ili odgovarajućim postupkom kojim se obezbeđuje sloboda glasanja.
Član 22.
Svako, kao član društva,
ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje privredna, društvena
i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje
ličnosti, uz pomoć države i međunarodne saradnje, a u skladu s organizacijom
i sredstvima svake države.
Član 23.
-
Svako ima pravo na
rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uslove
rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
-
Svako, bez ikakve
razlike, ima pravo na jednaku platu za jednaki rad.
-
Svako ko radi ima
pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj porodici
obezbeđuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja će,
ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne žaštite.
-
Svako ima pravo da
obrazuje i da stupi u sindikate radi zaštite svojih interesa.
Član 24.
Svako ima pravo na
odmor i razonodu, uključujući razumno ograničenje radnog vremena i povremeni
plaćeni odmor.
Član 25.
-
Svako ima pravo na
životni standard koji obezbeđuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove
porodice, uključujući hranu, odeću, stan i lekarsku negu i potrebne socijalne
službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljenja,
udovištva, starosti, ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje
usled okolnosti nezavisnih od njegove volje.
-
Majke i deca imaju
pravo na naročito staranje i pomoć. Sva deca, rođena u braku ili van njega
uživaju jednaku socijalnu zaštitu.
Član 26.
-
Svako ima pravo na
školovanje. Školovanje treba da bude besplatno bar u osnovnim i nižim školama.
Osnovna nastava je obavezna. Tehnička i stručna nastava treba da bude opšta,
a viša nastava treba da bude svima podjednako pristupačna na osnovu sposobnosti.
-
Školovanje treba da
bude usmereno punom razvitku ljudske ličnosti i učvršćenju poštovanja čovekovih
prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumevanje, trpeljivost
i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i verskim grupacijama, kao i
delatnost Ujedinjenih nacija za održavanje mira.
-
Roditelji imaju prvenstveno
pravo da biraju vrstu školovanja za svoju decu.
Član 27.
-
Svako ima pravo da
slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umetnosti i
da učestvuje u naučnom napretku i u dobrobiti koja otuda proističe.
-
Svako ima pravo na
zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proističu iz bilo kog naučnog,
književnog ili umetničkog dela čiji je on tvorac.
Član 28.
Svako ima pravo na
društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj
Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.
Član 29.
-
Svako ima dužnost
prema zajednici koja jedino omogućava slobodno i puno razvijanje njegove
ličnosti.
-
U vršenju svojih prava
i sloboda svako može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su predviđena
zakonom u cilju obezbeđenja nužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda
drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahteva morala javnog poretka i
opšteg blagostanja u demokratskom društvu.
-
Ova prava i slobode
ni u kom slučaju ne mogu se izvršavati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih
nacija.
Član 30.
Nijedna odredba ove
Deklaracije ne može se tumačiti kao pravo za ma koju državu, grupu ili
lice da obavlja bilo koju delatnost ili da vrši bilo kakvu radnju usmerenu
na poništenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani. |