Posle
nacističkog napada i okupacije Jugoslavije u aprilu 1941. godine, mladi Kralj
Petar II sa članovima vlade napustio je zemlju pred invazijom nemačkih snaga i
otišao u Atinu. Kralj i njegovi sunarodnici odbili su da se predaju zavojevačima
u skladu sa tradicijom uspostavljenom od osnivača dinastije "Crnog Đorđa"
Petrovića – Karađorđa, vođe herojskog ustanka Srba protiv Otomanskog carstva
1804. godine. Iz Atine Kralj Petar i njegova vlada odlaze najpre u Jerusalima zatim u Kairo. Konačno, Kralj Petar II sa vladom
prelazi u London.
Kralj Petar II
se oženio 1944.godine u Londonu princezom Aleksandrom od Grčke i Danske, ćerkom
Nj.K.V. grčkog Kralja Aleksandra i Aspazije Manos. Kraljica Aleksandra je 17.
jula 1945. u londonskom hotelu Kleridžis (Claridges) u kojem su stanovali,
rodila sina – Nj.K.V. Prestolonaslednika Jugoslavije Aleksandra.
Da bi Naslednik
prestola bio rođen na jugoslovenskom tlu, britanska vlada je, po instrukcijama
predsednika vlade Vinstona Čerčila, proglasila hotelski apartman broj 212
jugoslovenskom teritorijom. Krštenje Prestolonaslednika izvršio je u
Vestminsterskoj opatiji Njegova Svetost Patrijarh Gavrilo, a kumovi su bili
Kralj Džordž VI i njegova ćerka, tadašnja Princeza Elizabeta, sada Njeno
Veličanstvo Kraljica Elizabeta II.
Po završetku
rata, komunistički režim koji je uzurpirao vlast u Beogradu nezakonito je
sprečio Kralja Petra II da se vrati u svoju domovinu. Nj.K.V. Kralj Petar nije
nikada abdicirao. Godine 1947. komunistička vlast je oduzela državljanstvo i konfiskovala imovinu Kraljevskoj Porodici. Kralj i Kraljica živeli su u izgnanstvu u više zemalja (SAD,
Francuska, Italija i Engleska).
Nj.K.V.
Prestolonaslednik Aleksandar II školovao se u Le Rozeju (Le Rosey), Švajcarska,
Vojnoj akademiji Kalver (Culver Military Academy), Indijana, SAD, Gordonston
(Gordonstoun School), Škotska, i Milfildu (Millfield), Engleska. Potom je stupio
u Kraljevsku vojnu akademiju Velike Britanije. Od 1966. godine, kao oficir
britanske vojske u kojoj je napredovao do čina kapetana, služio je u 16./5. puku
Kraljevskih Kopljanika na Bliskom Istoku, u Italiji i Zapadnoj Nemačkoj. Pošto
je napustio vojnu službu 1972. godine, Prestolonaslednik Aleksandar II, koji
govori nekoliko jezika, posvetio se međunarodnoj poslovnoj karijeri.
Iako je Kralj
Petar II umro nakon duge bolesti 1970. godine, Prestolonaslednik je odlučio da u
tom trenutku ne koristi titulu Kralja za koju je verovao da ne predstavlja mnogo
dok je u egzilu. U isto vreme, jasno je stavio do znanja da se ne odriče titule
niti dinastičkih prava na tron.
Godine 1991.
Prestolonaslednik Aleksandar u pratnji svoje supruge Nj.K.V. Princeze Katarine i
sinova Nj.K.V. Princa Naslednika Petra, Nj.K.V. Princa Filipa i Nj.K.V. Princa
Aleksandra doputovao je u Srbiju. Tom prilikom oduševljeno su ih pozdravile
stotine hiljada ljudi koji u Prestolonasledniku vide oličenje svega najboljeg za
demokratsku budućnost u obliku ustavne parlamentarne monarhije. Pre
revolucionarnih promena 5. oktobra 2000, Prestolonaslednik je posetio Srbiju
1992, 1995. i 2000. godine. On je takođe posetio Crnu Goru i Kosovo i Metohiju
1999. godine, a Bosnu i ponovo Crnu Goru 2000. godine. Prestolonaslednik sa
porodicom živi u Kraljevskom dvoru u Beogradu od jula 2001. godine.
Kao ubeđeni
borac za demokratiju i ljudska prava, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo je odlučio
1989. godine da se veoma aktivno pridruži borbi svog naroda da se oslobodi
nasleđa decenija diktature i autoritarnih režima. Prestolonaslednik Aleksandar
imao je sastanke i bio u stalnom kontaktu sa demokratskom opozicijom i
demokratski orijentisanim ljudima širom bivše Jugoslavije. U novembru 1999.
godine Prestolonaslednik je sazvao u Budimpešti veliku konferenciju demokratske
opozicije. Posle Budimpešte, usledio je sastanak u Banja Luci u januaru 2000.
godine. U aprilu iste godine Prestolonaslednik je sazvao veliki ključni skup u
prestonici Grčke, Atini. Ovi sastanci doveli su do ubedljive izborne pobede
tadašnje srpske opozicije za septembarskim izborima 2000. godine.
Prestolonaslednik Aleksandar neumorno doprinosi saradnji i jedinstvu među
demokratskim političkim strankama u procesu preobražaja svoje otadžbine u jedno
istinski demokratsko drustvo za sve građane, bez obzira na njihovo političko
ubeđenje, veroispovest i etničko poreklo.
Prestolonaslednik mnogo putuje, sreće se sa velikim brojem svetskih lidera,
političara i parlamentaraca i daje mnogobrojne intervjue medijima.
Njegovo Kraljevsko Visočanstvo venčao se 1972. godine u Vilamanrike de la Kondesa
(Villamanrique de la Condesa) u Španiji sa Njenim Carskim i Kraljevskim
Visočanstvom Princezom Marijom da Glorijom od Orleana i Bragance, iz brazilskog
Carskog Doma. U tom braku rođena su tri sina: najstariji – Princ Naslednik Petar – rođen 1980. godine u Čikagu, u američkoj državi Ilinoj, i blizanci – Prinčevi Filip i Aleksandar – 1982.
godine u Ferfaksu, u američkoj državi Virdžinija. Brak je okončan 1983. godine.
Prestolonaslednik se oženio 1985. godine u Londonu Katarinom Batis iz Atine. Kum
na venčanju bio je Njegovo Veličanstvo grčki Kralj Konstantin, a svedok je bio
Nj. K. V. Tomislav Princ Jugoslavije, stric Prestolonaslednika Aleksandra. Venčanje je obavljeno u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Londonu.
Nj.K.V.
Prestolonaslednik Aleksandar II voli skijanje, jedrenje, skijanje na vodi,
ronjenje i podvodnu fotografiju. Titulu šampiona britanske vojske u skijanju
osvojio je 1972. godine. U krug Prestolonaslednikovog interesovanja spadaju i
muzika, pozorište, informaciona tehnologija i tekući događaji širom sveta. |