ZASEDANJE OBA DOMA SAVEZNOG PARLAMENTA
AMNESTIJA USVOJENA U VECU REPUBLIKA
Vecinom glasova poslanici su odbili predlog Spasoja Krunica (SPO) da se
donese poseban zakon o vracanju drzavljanstva i konfiskovane imovine porodici
Karadjordjevic i prihvatili predlog vlade o donosenju Zakona o ukidanju
Ukaza iz 1947. godine, kojim je Prezidijum NS FNRJ oduzeo drzavljanstvo
i imovinu porodici Karadjordjevic.
Ovaj akt bio je nezakonit jer je konfiskacija krivicna sankcija koja
se moze sprovesti posle pravnog postupka, kojeg nije bilo, rekao je potpredsednik
Savezne vlade Miroljub Labus. Ukidanjem ovog ukaza anuliraju se sve
pravne posledice, dakle i pitanje imovine, naglasio je Labus. Medjutim,
nastavio je, na delu imovine doslo je do promene i zato je ovo pitanje
povezano sa denacionalizacijom, o cemu ce kasnije biti donet poseban zakon.
Po njegovoj oceni, vazno je da ovim postupkom pokazemo da nam je stalo
do tradicije i da postujemo svojinska prava, sto ce biti pozitivan znak
i za one koji zele da dodju kao strani investitori u nasu zemlju.
Dragan Todorovic je rekao da je Srpska radikalna stranka za vracanje
drzvaljanstva Karadjordjevicima, ali ne i imovine, jer se ispravljanjem
ove nepravde stvaraju nove.
Za ukidanje Ukaza glasalo je 25 poslanika, a jedan je bio uzdrzan.
DAN, Podgorica
28.02.01
ZAVRSENO ZASEDANJE VECA GRADJANA SAVEZNE SKUPSTINE
KARADJORDJEVICI ZAKONOM DO IMOVINE
Usvojeni zakon o ukidanju Ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine Karadjordjevicima,
o jugoslovenskom drzavljanstvu, privremenom obavljanju platnog prometa
na teritoriji SR i visini zatezne kamate
Prema recima Vladana Batica, republickog ministra pravde, vracanje
imovine Karadjordjevicima je ispravljanje jedne od najvecih nepravdi prema
porodici koja je utemeljila ovu drzavu. »I svaka polemika je
suvisna«.
Poslanik SPS Ivica Dacic isticuci da je za republiku, a ne monarhiju
rekao da je najvecu stetu u 20. veku srpskom narodu napravila ideologija
bratstva sa onima koji nam nikada nisu bili braca.
-To su ucinili Karadjordjevici. To isto uradio je i Tito.
I, ako me neko pita: Kostunica ili Karadjordjevic? Uvek Kostunica
– rekao je Dacic.
Savezni ministar unutrasnjih poslova Zoran Zivkovic ocenio je
da novoj demokratskoj drzavi ima mesta za sve, a ne kao u vreme »Dacicevih
partijskih drugova koji su se pola veka obracunavali sa Karadjordjevicima«.
Obren Joksimovic, republicki ministar zdravlja, zamerio je Dacicu
sto poredi »Karadjordjevice i Broza koji je na vlast dosao Staljinovom
metodom i stao za vrat srpskom narodu«.
Replicirajuci poslanicima DOS-a, Dacic je konstatovao da ovu
drzavu nije stvorio Broz, nego Karadjordjevici i da nije samo SPS naslednica
KPJ, nego bivsih komunista ima i u svim drugim partijama.
Dusan Petrovic (DOS) zalozio se protiv ispitivanja porekla imovine
Karadjordjevica, »jer su oni napravili najvecu drzavu, za razliku
od onih koji su kraj 20. veka docekali sa rascepkanom zemljom, porazeni
i ponizeni«.
Protiv usvajanja Zakona o vracanju imovine Karadjordjevicima
bili su jedino radikali.
BORBA 28.02.01
SAVEZNI PARLAMENT JUCE OKONCAO REDOVNU ZIMSKU SEDNICU
UVEDENO DVOJNO DRZAVLJANSTVO
Tvrdeci da su srpstvo urnisali i monarhija i Josip Broz, Ivica
Dacic (SPS) zakljucio: izmedju Aleksandra Karadjordjevica i Kostunice,
ja sam za Kostunicu! Posle burnih reagovanja na ovaj »slagvort«
– ukinut Ukaz iz 1947. godine kojim su Karadjordjevicima oduzeti drzavljanstvo
i imovina. Oko pola miliona ljudi, uglavnom izbeglica ovih dana zatrazice
drzavljanstvo SRJ
. . .
Najzucniju raspravu poslanici su vodili oko Vladinog predloga
da se ukine Ukaz iz 1947. godine kojim su porodici Karadjordjevic oduzeti
drzavljanstvo i imovina.
Polemiku su izazvale reci Ivice Dacica (SPS) da se »nemoze
postavljati pitanje imovine dojucerasnjih funkcionera bivse vlasti, a da
se ne pokrene i pitanje imovine Karadjordjevica«.
-Aleksandar Karadjordjevic imao je u to vreme vecu apanazu nego
predsednik Amerike - naveo je Dacic i izneo tezu po kojoj su »Karadjordjevici
i Tito krivi za sve ono sto se dogodilo Srbiji tokom protekle decenije«.
-Najvecu stetu srpskom narodu u celom 20. veku, nanela je ideologija
bratstva, a kasnije Titovog jedinstva sa onima koji nam nikada braca nisu
bili. Umesto da je kralj Aleksandar napravio Kraljevinu Srbije i
Crne Gore sa jasno uoblicenim srpskim korpusom i teritorijama, napravio
je Kraljevinu Jugoslaviju, pa kad je doslo do raspada braka (bivse SFRJ),
Srbi nisu znali sta su u taj brak uneli, sto je krivica i Karadjordjevica.
I kralj Aleksandar i Tito bili su kumovi svakom devetom detetu-rekao je
Dacic povlaceci jos jednu »paralelu« izmedju kralja i Tita:
-Ako me danas pitate Kostunica ili Aleksandar Karadjordjevic
kazem: Kostunica.
Odgovorio mu je odmah Zoran Zivkovic:
-Ako se vi ovim govorom i odricanjem od vlastite ideologije, nama preporucujete,
hvala, nijedna nasa stranka nece Vas uclaniti.
Zivkovic je negirao Daciceve reci da bivse vlasti nisu imale
nista protiv da se Karadjordjevicima vrati drzavljanstvo.
Sto se tice imovine Karadjordjevica, njom se ovaj zakon ne bavi,
rekao je Zivkovic i porucio Dacicu i socijalistima: »Nemojte
posle 50 godina vi da pravite obracun sa Brozom jer ste vi formalni naslednici
KPJ i SKJ. I Obren Joksimovic (DOS) osporio je Dacicevu paralelu
Karadjordjevici-Broz.
-Ni manje ni vise, sada ispada da je kralj Aleksandar kriv za
pojavu Broza. Pa porodica Karadjordjevic je najpoznatija srpska porodica,
a Josip Broz je u ovu zemlju dosao staljinistickim nacinom i zajasio srpski
narod. Sramota je sto je on dosao, a jos veca sto mi do sada nismo
dali pasos Karadjordjevicima....
VECERNJE NOVOSTI 28.02.01
Politika 28.02.2001
ZAVRSENA SEDNICA VECA GRADJANA SAVEZNOG PARLAMENTA
Karadjordjevice vratiti tamo gde pripadaju
Ukidanjem Ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine porodici Karadjordjevic
pokazujemo da nismo zaboravili svoje korene i svoje istorijske vrednosti.
- U cemu je, po Ivici Dacicu, slicnost kralja Aleksandra Karadjordjevica
i Josipa Broza Tita. - Ko sve ima pravo na dvojno drzavljanstvo. - I nemacka
marka kao sredstvo placanja
Poslanici Veca gradjana Savezne skupstine juce su, vecinom glasova,
usvojili Zakon o ukidanju Ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine porodici
Karadjordjevic, cime je, kako je istaknuto, ispravljena istorijska nepravda
iz 1947. godine.
Uz kracu raspravu, usvojene su i izmene Zakona o jugoslovenskom drzavljanstvu,
kojima je omoguceno sticanje dvojnog drzavljanstva i gradjanima iz bivsih
republika SFRJ, kao i strancima koji su u braku sa jugoslovenskim drzavljaninom
najmanje tri godine.
"Zeleno svetlo" poslanici su dali i Zakonu o privremenom obavljanju
odredjenih poslova platnog prometa na teritoriji SRJ, kao i Zakonu o visini
stope zatezne kamate.
CLANOVI DINASTIJE KARADJRDJEVIC VEC VISE OD POLA VEKA
NEMAJU JUGOSLOVENSKO DRZAVLJANSTVO
Da se vrati srpstvo potomcima Karadjordja
Vlast u Srbiji i Jugoslaviji duze od pet decenija odrzava na snazi nelegitimni
Ukaz iz 1947. godine koji je ocigledan primer apsolutno nistavnog akta-kaze
prof. Dr Slobodan Perovic, clan Krunskog saveta i predsednik Udruzenja
pravnika Jugoslavije
Proslo je vise od pola veka otkako je jedan nesrbin oduzeo srpstvo
potomcima Karadjordja. Krunski savet ponovo podseca srpsku javnost
i srpsku vlast da je jos na snazi nelegitimni »Ukaz Predsenistva
Prezidijuma Narodne skupstine FNRJ« od 8. marta 1947. godine, kojim
je oduzeto drzavljanstvo i konfiskovana celokupna imovina clanovima dinastije
Karadjordjevic.
O oduzimanju drzavljanstva i imovine srpskoj dinastiji za »Politiku«
govori akademik prof. Dr Slobodan Perovic, clan Krunskog saveta i predsednik
Udruzenja pravnika Jugoslavije.
Potpisi Ribara i Kardelja
- Karadjordjevicima je drzavljanstvo oduzeto objavljivanjem Ukaza u
Sluzbenom listu FNRJ od 1. avgusta 1947. godine i to na krajnje »sporedan«
nacin, u nekoliko redova na poslednjoj stranici, sa potpisom Ivana Ribara
s.r. i Naredbom o sprovodjenju ovog Ukaza sa potpisom Edvarda Kardelja
poverljiv broj 1433 od 2.8.1947, razume se – sve po nalogu Josipa Broza
–kaze dr Perovic.
U vreme kada mu je ovim aktima i potpisima oduzeto drzavljanstvo prestolonaslednik
Aleksandar nije imao ni pune dve godine, buduci da je rodjen 1945.
-sa pravnog stanovista, ovaj Ukaz je apsolutno nistavan pravni akt
koji kao takav ne moze proizvoditi nikakva pravna dejstva niti protekom
vremena moze zadovoljiti pravnu valjanost. Njegova nistavnost se
utvrdjuje na osnovu njegove suprotnosti sa pravnim propisima koji su vazili
u vreme kada je donet, kao i na osnovu njegove suprotnosti sa danas vazecim
pravnim poretkom i sa medjunarodnim aktima o ljudskim pravim-objasnjava
profesor Perovic.
Osim toga, dodaje nas sagovornik, pomenuti Ukaz doneo je nenadlezni
organ, a da pre toga nije vodjen nikakav pravni postupak niti je clanovima
porodice Karadjordjevic pruzena mogucnost da koriste bilo kakva pravna
sredstva i pravne lekove. Ukaz je donet bez ikakvog obrazlozenja
i bez drugih neophodnih svojstava punovaznog pravnog akta.
-Takozvani Prezidijum je, izmedju ostalog, prigrabio i nadleznost redovnih
sudova pa je izrekao i kaznu konfiskacije imovine koja se inace izrice
samo uz krivicnu kaznu, a poznato je da clanovima dinastije Karadjordjevica
nije bilo sudjeno, cak ni u odsustvu-kaze dr Slobodan Perovic.
Gazeci sve tekovine pravne i moralne civilizacije, donosioci
ovog Ukaza su, kako kaze nas sagovornik, i ovom prilikom ispoljili svoju
privrzenost revolucionarnoj svesti kao izvoru prava, kao i antipravnoj
drzavi zapocetoj posleratnom diktaturom predvodjenom komunistickom partijom.
Podsecajuci da vlasti u Srbiji i Jugoslaviji vec vise od pet
decenija odrzavaju na snazi ovaj nistavan pravni akt, profesor Perovic
istice da »srpski narod danas ima istorijsku i aktuelnu duznost da
konacno otkloni sve nepravde koje mu je naneo komunisticki rezim tokom
svog poluvekovnog postojanja, a ova nepravda je sigurno medju prvima«.
Tokom 1991. i 1992. godine pokrenuto je vise inicijativa i predloga
da odgovarajuci drzavni organi zvanicno konstatuju pravnu nistavnost tog
Ukaza i izvrse povracaj protivzakonito oduzetog drzavljanstva i imovine
clanovima dinastije Karadjordjevic.
-Jedan inicijativa bila je upucena Ustavnom sudu bivse Jugoslavije
(SFRF), ali je ovaj sud izbegao da se upusti u pravnu analizu cele ove
stvari tako sto se proglasio nenadleznim, uz objasnjenje da je rec o pojedinacnom
a ne o opstem pravnom aktu. Iz ovakve odluke proizilazi da je pitanje
dinastije srpskog naroda stvar pojedinca a ne pitanje od opsteg interesa,
pa je clanovima dinastije Karadjordjevic ostalo samo da svoja prava ostvaruju
preko opstinskih, policijskih i sudskih saltera-kaze profesor Perovic.
-Krajem 1991. godine poslanici opozicionih stranaka i veliki
broj gradjana uputili su inicijativu tadasnjoj Narodnoj skupstini Srbije
sa zahtevom da donese deklaraciju o nelegalnom oduzimanju drzavljanstva
i imovine Karadjodjevicima, pa da na osnovu te deklaracije iza preporuku
vladi, odnosno nadleznim ministarstvima, da vrati drzavljanstvo i oduzetu
imovinu.
-Medjutim, Narodna skupstina se uopste nije upustala u argumentaciju
ove inicijative vec ju je jednostavno odbila sa objasnjenjem da Ukaz iz
1947. godine nije u njenoj nadleznosti-kaze prof. Dr Perovic.
Akt nasilja
Jasno je u kakvom je politickom i pravnom okruzenju donet pomenuti
Ukaz koji, kako kaze nas sagovornik, predstavlja tipican nasinicki i antipravni
akt.
-U drzavi jednopartijske diktature taj Ukaz je, i pored svoje
protivzakonitosti, predstavljao akt politicke odanosti Brozovoj strategiji
da konacno eliminise i iskoreni dinastiju Karadjordjevica iz tkiva srpskog
nacionalnog bica-objasnjava profesor Perovic.
On istice da utvrdjenje nistavnosti ovakvog pravnog akta ne zastareva.
-Takvu nistavnost, medjutim, nije mogla utvrditi jedno partijska
drzava koja je takav akt i donela i u kojoj je pravo imalo ulogu »sluskinje«
u rukama komunisticke partije-kaze nas sagovornik.
Medjutim, istice na kraju profesor Perovic, jedna drzava koja
sebe naziva pravnom drzavom, zasnovanom na »slobodama i pravima coveka
i gradjanina, na vladavini prava i socijalnoj pravdi«, mora utvrditi
nistavnost svih protivzakonitih akata ranije partijske drzava.
Aleksandra Panic
POLITIKA
29.01.01
RIZNICE TRAZE KLJUCARE
Obrenovici su kupovali imanja u Vlaskoj i Ugarskoj. Toga se nisu
odricali ni Karadjordjevici. Obe dinastije su smatrale da je najsigurnije
imati posede tamo gde se glava mogla skloniti u slucaju da se »ovaj
prilicno ravnodusan narod uskomesa i pobuni«
Pretendent na srpski presto, potonji kralj Petar Prvi Karadjordjevic,
u jednom od svojih retkih intervjua, dopisniku rimske »Tribine«
avgusta 1901. u Zenevi rekao je:
»Cujte, Srbija je neka vrsta carobne kutije, te nije moguce
dati sud o njoj tako lako na rastojanju...«
Na pitanje da li ocekuje neke promene, pobunu mozda, knez je
odgovorio potvrdno. »Srpski narod je poslusan i miran, jer
je prilicno ravnodusan, ali ako se uskomsa i pobuni, moze biti vrlo hrabar,
on je za to dao dokaze...«
Samo dve godine potm srpski narod se doista iskomesao.
Maja 1903. netragom je zatrta dinastija Obrenovica: ubijeni su kralj
Aleksandar i Draga Masin, a na srpski presto je doveden jedan od trojice
sinova kneza Aleksandra Karadjordjevica, unuk crnog Djordjija-Petar.
Tim cinom se zavrsava prica o Obrenovicima i njihovom blagu;
tu pocinje prica o bogatim clanovima dinastije Karadjordjevic iz siromasne
Srbije.
Mal iscezao, a bilo ga je
Istorija nikada nije bila naklonjena prici o rasticanju, ali je
uvek blagorodno gledala na sticanje. Obrenovici su bili bogati u
svom okruzenju, to ce se dokazivati vekovima. Nacin na koji je njihovo
bogatstvo nestalo s lica zemlje po svoj prilici nikad nece biti saznat.
Malo je verovatno da ce iko ubuduce, ako vec do sada nije, uspeti da dokaze
kako je njihov mal iscezao. A bilo ga je...
-Ne toliko koliko se u javnosti, pogotovo danas, kad se svode
mnogi racuni u balkanskom ringu, misli-kaze dr. Dragoljub Zivojinovic,
profesor beogradskog Filozofskog fakulteta.-Niti je tacno da je knez Milos
bio najbogatiji vladar na Balkanu, niti se moze govoriti o tome da je iko
iz dinastije Karadjordjevic, pa makar se zvao i kralj Aleksandar Ujedinitelj,
mogao biti najbogatiji monarh Evrope onoga vremena.
Svejedno, price o basnoslovnom bogatstvu srpskih dinastija kolaju
i dalje. Cini se, jos su zesce. Retko ko moze ubediti cak i
skolovanog istoricara da su Obrenovici i Karadjordjevici, u poredjenju
sa nekim evropskim dvorovima, bili puki siromasi. I retko koji znalac
ispod ovog neba moze izbeci sumnju da ostaci toga blaga ne leze negde po
zemlji Srbiji.
Gde je stvarno istina o bogatim srpskim vladarima uboge Srbije?
Profesor Zivojinovic pocinje kazivanje s obnoviteljem Srbije
Milosem Obrenovicem. Ne spori da je »kodza« za sebe i
svoju porodicu ucinio mnogo, ali i da je parama zveckao pre svega zato
da bi turske fermane, najzad i knezevsku titulu kupio. A kad se na
vlasti utvrdio, pobrinuo se da sve nadoknadi: djumrukane su prakticno
radile za njega. Prihodi od carine slivali su se umesto u drzavnu,
u njegovu kasu.
Kako u Srbiji onoga vremena nije bilo feudalizma, knez Milos
i njegov ortak u djumrukanskim poslovima kapetan Misa Anastasijevic nisu
ni pokusavali da stvore velike posede u otacestvu. Spahiluke su osnivali
i sirili u Vlaskoj i Ugarskoj. Toga poroka nisu se odricali ni Karadjordjevici.
Obe dinastije su smatrale da je nasigurnije kupovati imanja tamo gde su
mogle biti feudalne gazde i gde su svoje glave mogle skloniti u slucaju
da se ovaj »prilicno ravnodusan narod uskomesa i pobuni«.
Imanje,ono poveliko, s crkvom u sredini, u zemlji vlaskoj, zvalo
se Jalovnica. Tu je knez Milos 1939. nasao utociste. U tom
okruzenju je bio ni siromasniji, ni bogatiji od ostalih vlaskih knezova.
Odatle je putovao u Bec, Pestu i Zagreb. Knjige vele da je po tim
prestonicama imao kuce. I druga imanja.
Gde su nestala netragom, gde su s majskim prevratom volsebno
iscezla! Ima li arhiva koji skrivaju odgovore na ta pitanja?
Troskadzije, boemi i ratnici
A Karadjordjevici? Izvanredni znalac potomaka crnog Djordjija
profesor Dragoljub Zivojinovic veli najpre da sam Karadjordje nije bio
pragmatican covek, niti je bio u prilici da nesto stekne poput Milosa.
Karadjordjevi sinovi Aleksa i Aleksandar ziveli su u izgnanstvu od milosti
ruskih plemica. Prvome, ozenjenom ruskom princezom iz porodice Trokina,
trag se zameo. Drugome istorija nije ispisala slavne dane.
Knez Alkesandar je bio obican oficir. Ziveo je od miraza, ozenivsi
se cerkom kneza Jevrema Obrenovica. U Srbiju se vratio po pozivu
kneza Mihaila. Postavsi prvi izborni knez Srbije, po progonstvu kneza
Mihaila 1842. godine, takodje prvi iz porodice Karadjordjevica, pocinje
da radi na otkupu porodicnog imanja.
INSERT
Cela imovina-okovan sanducic
Krenuvsi u izbeglistvo 1915. Petar Prvi Karadjordjevic je predao
srpskoj vladi na cuvanje, s tim da mu se vrati, »jedan sanducic okovan«,
u kojem je, prema pisanju Nikole pasica bilo oko milion i po zlatnih dinara
i drugih vrednosti u vidu ordenja, dijamanata, prstenja, akcija...Sanduk
mu je vracen posto je presao Albaniju. Neotvoren. Bila je to
cela imovina srpskog kralja.
'_______
Da li je knez Aleksndar Karadjordjevic doista zacetnik basnoslovnog
bogatstva svoga ujaka Aleksandra Ujedinitelja, ili je tek samo covek koji
je hteo da ima porodicno gnezdo? Genetika ce mozda dokazati otkud
Karadjordjevicima, violentnim vojnicima po rodjenju, bahatim vladarima,
boemima, kockarima i troskadzijama, kako je govorio kralj Petar Prvi, toliko
smisla za porodicu i ekonomiju, dobrocinstva i donatorstva i otkud toliko
antipoda u krvi. Valjda ne smo zbog mesanja te tecnosti?
Ako je verovati pisanju engleskog »Dejli mejla« od
12. novembra 1934. godine-nesto vise od mesec dana po atentatu u Marseju-kralj
Aleksandar je bio najbogatiji monarh u Evropi. Samo gotovina koju
je drzao u stranim bankama iznosila je oko sest miliona funti sterlinga.
Bio je, vele ove novine i najbolje placeni vladar starog kontinenta.
Zna se d je bio vlasnik i dva zlatonosna rudnika na planini Deli Jovan,
a delio je prihod sa francuskim vlasnicima borskog rudnika. Ostao
je zvanicno zabelezen i podatak da su Francuzi samo do 1935. iz Bora odneli
oko sesnaest tona zlata i trideset dve tone srebra.
-Nukleus celog tog bogatstva, uistinu najsiromasnijeg princa, a nikako
najbogatijeg monarha Evrope, bio je u Topoli-govori profesor Zivojinovic.
– Nejgov deda Aleksndar je slovio, prema svedocenju ondasnjeg ucitelja
u Topoli biografa Karadjordjevog M. Dj. Milicevica, za razliku od svojih
sinova Petra i Arsena, kao vrlo stedljiv, cak skrt covek. Zaokruzujuci
svoje imanje u Srbiji, istovremeno je kupovao posede u Vlaskoj, kao i Obrenovici
u grofoviji Jalovnica.
I on je tu crkvu izgradio, jos se drzi, bavio se zemljoradnjom,
stocarstvom, za ne daj boze! Da se ima, opet, kuda skloniti od »poslusnog
i mirnog naroda ako se uskomesa i pobuni«.
U Srbiji, kazu vec uredne arhive, poseduje rasturena imanja.
Sav njegov oduzeti mal po sudskom proceu 1868. godine cenio se na oko 450.000
zlatnih dukata. Prodat je za pola te sume. Tako su Karadjordjevici
izgubili bukvalno sve u Srbiji, a ono sto su izneli 1857. samo je delic
bogatstva koje su posedovali. Izuzev kuce u Pesti, u kojoj je ziveo
u vreme izgnanstva, opstajalo je samo jos imanje u Rumuniji.
Topola ih je vezivala
Veliki deo imetka u Vlaskoj, na kojem je i knez Aleksandar ziveo
do 1875. godine, otisao je na isplatu dela knezu Petru. »Bez
smisla za poljoprivredu«, buduci kralj Srbije Petar Prvi spiskao
je pedeset hiljada dukata na opremu svoje cete, ucesnice u bosanskom ratu.
Kada je 1876. napustio Bosnu, Petar je bio puki siromah. Deo imanja
je pripao najmladjem sinu Djordju, ruskom gardijskom oficiru, prerano umrlom
od tuberkuloze u Dubrovniku.
Kucu u Parizu Petar je kasnije morao da proda, takodje zarad
otplate dugova, sto svojih, sto svoga brata Arsena, oca kneza Pavla, »necuvenog
avanturiste, troskadzije, boema i kockara«. Na ostatak jalovickog
imanja se zaduzivao, sve dotle dok nije potpuno obezvredjeno hipotekama.
Opet se pocinjalo od nule. Topola i Oplenac razneti, unisteni.
Apanaza od milion i dvesta hiljada dinara godisnje, pola u zlatu, pola
u srebru, nedovoljna za mnogobrojnu porodicu. Samo je Arsenu valjalo
davati pedeset hiljada zlatnih franaka na godinu, a tu su bili i mnogi
prijatelji i udovice zaverenika iz majskog prevrata i bosanski saborci.
Reprezentacije nema. Sve mora sam da kupi, od namestaja
do kocija. A hoce i mauzolej na Oplencu da zida, da svoje rasturene
roditelje i rodjake skupi i na jednom mestu sahrani. Sve o svom trosku.
Pasic je protiv. I svi sa njim. A pare velike za
oba doba: za sedam godina ulaze milion zlatnih dinara! Istovremeno,
od seljaka i opstine Topola otkupljuje njive, pasnjake, sume, komade zemljista
u Bozurnji, sve po ceni koju drugi diktiraju i uz pomoc zajmova.
Do 1914. Petar Prvi Karadjordjevic stvara imanje za koje se racuna
da ima oko sedamdeset hektara. Uoci objave rata svu imovinu testamentom
pretvara u zaduzbinu. Crkva, vodovod, stale, podrumi, bolnica, hotel
u izgradnji... Prica se kako ima sansi da sve to bude vraceno zaduzbini,
odnosno njegovim potomcima.
Njegov sin kralj Aleksandar Karadjordjevic je posle Prvog svetskog
rata dobio od Skupstine godisnju apanazu od dvadeset miliona dinara.
Trazio je da mu se ta suma isplacuje u svajcarskim francima. Uz skromno
nasledje u akcijama od nekoliko miliona dinara, imetak brzo pocinje da
raste. Ali i da se trosi: kralj Aleksandar je, tvrdi profesor
Zivojinovic, svoje dvorove, za razliku od nekih novih nekrunisanih dinastija
i dinasta, zidao sopstvenim parama. I hotel na Oplencu, ostvarivsi
tako zelju svoga oca, i Beli dvor, i crkvu, i tri vile na Oplencu...Da
ostavi nesto iza sebe. Da bude zapamcen. Poput predaka.
Sluteci skoru smrt, kralj Aleksandar je 1930. sacinio testament.
Neke francuske novine su tvrdile posle marsejskog atentata, valjda na osnovu
spiska imovine naveden na trideset devet strana pisanih masinom, da je
najsiromasniji balkanski princ umro, posle samo cetrnaest godina kraljevanja,
kao najbogatiji monarh Evrope. I da to, kako je tvrdila americka
agencija AP posle smrti njegovog naslednika Petra Drugog (3. novembra 1970)
nije konacan spisak.
Navodno je koriscen izvestaj iz Viseg suda u Los Andjelesu, u
kojem se kaze da u otpecacenom testamentu Petra Drugog stoji da je ostavio
vise od dva miliona dolara u gotovom i nesto vrednosnih akcija. AP
podseca na izjavu »izgnalog kralja« datu novinarima francuskog
lista »Korfur«, prema kojoj je preko americke banke »Morgan«
posle Drugog svetskog rata dobio dvadeset osam miliona francuskih franaka
»koje je moj otac Aleksandar svojevremeno ulozio u akcije americke
zeleznice«, a da je iz jedne engleske banke nasledio devedeset sest
hiljada funti »sa tatinog racuna«, ali da »iz Svajcarske
nije dobio ni pare«...
A Belje, Han Pijesak, Kavadarci, Milocer, Sutomore, dvadesetak
kuca po Beogradu (za svakod od trojice sinova po nesto), Bled, Bohilj...
-Kralj nije bio bogat, samo je narod bio siromasan-komentar je
profesora Dragoljuba Zivojinovica. – Karadjordjevici, uopste, bili su poznati
kao ljudi koji trose, ne toliko za sebe, koliko za druge. Ziveci
sami, skoro vojnicki, krajnje skromno, od svojih para zidali su za narod.
Neke nove dinastije to su cinile u ime naroda za sebe.
Radica Momcilovic
Ilustrovana Politika
27. januar 2001
Sta je sa imovinom Karadjordjevica oduzetom 1947. godine
Pravda za dinastiju
»Kraljevska porodica nikada nije popisala imovinu«
Ukazom o oduzimanju drzavljanstva i imovine, porodici Karadjordjevic
je 1947. godine oduzeto sve: dvorci, letnjikovci, kuce, imovina,
knjizice, rudnici, obveznice, akcije, strana valuta, dragocenosti, slike,
biblioteka. Savezna vlada Jugoslavije poslala je prosle nedelje u skupstinsku
proceduru predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i
imovine porodici Karadjordjevic.
Celokupna imovina porodice Karadjordjevic nalazi se uglavnom
u Srbiji, ali deo imovine je i u Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji.
U Beogradu je oduzeta imovina ciji su naslednici princevi Petar,
Tomislav i Andrej. Tu spadaju: dvorci Dedinje i Beli dvor, dvorska
basta Rakovica, kuca na Bulevaru Crvene armije 75 i Kraljev dom u Ulici
Miodraga Davidovica na Topciderskom brdu. Kraljica Marija je bila
vlasnica zgrade u Aberdarevoj broj 1.
U Topoli je konfiskovana Elektricna centrala, sreska bolnica,
stari Karadjordjev konak i prva srpska kasarna. U Sokobanji su oduzete
livade koje su se vodile na kralja Aleksandra.
U Crnoj Gori je oduzet dvorac »Leskovac« u opstini
Rijeka Crnojevic (ista opstina iz koje seze poreklo bivseg predsednika
Jugoslavije) i kuca sa placem u centru Cetinja. Njihovo vlasnistvo
nekada je bio i dvorac »Milocer« kraj Budve.
U Sloveniji Karadjordjevici su ostali bez dvorca na Bohinjskom
jezeru i Lovackog dvorca u Kamenickoj Bistrici. Kraljici Mariji oduzeta
je vila na Bledu, gornja i donja radovna i letovaliste Mezakli u Andrejevom
Selu.
U Makedoniji je konfiskovano veliko dvorsko poljoprivredno dobro
Demir Kapija, kod Negotina na Vardaru.
Upravi timockih rudnika pripadao je rudnik »Sikole«,
vlasnistvo kralja Aleksandra, a njegova fabrika za preradu zlatne rude
u Glogovici Generalnoj direkciji obojenih metala Ministarstva rudarstva.
Njoj su ustupljeni i labaratorija za preradu zlata u Neresnici, bager u
reci Pek i rudnici za vadjenje zlatne rude »Brodica« i »Zeleznik«.
Kralju ujedinitelju pripadali su i rudnici uglja »Radenka«
i »Sovica«.
Zanimljivo je da konfiskacijom nije obuhvaceno samo PD Oplenac
sa zgradama i inventarom jer je to bila svojina zaduzbine crkve Svetog
Djordja na Oplencu.
Imovina Karadjordjevica na tlu prethodne Jugoslavije oduzeta
je uz potpis Edvarda Kardelja, on je kao potpredsednik Vlade FNRJ overio
naredbu 2. avgusta 1947. sa detaljnim uputstvima sreskim sudovima kako
da sprovedu odluku o konfiskaciji imovine dinastije.
Dragomir Acovic, predsednik Krunskog saveta kaze da do sada nije
utvrdjen precizan popis imovine porodice Karadjordjevic, jer to nije ni
bio prioritet kraljevske porodice.
Uglavnom je poznato od cega se sastojala imovina Kralja Aleksandra,
nesto manje se zna o imovini kraljice Marije, ali kraljevska porodica taj
spisak nikada nije pravila. Postoje katastri, zemljisne knjige, sve
to postoji u drzavnim arhivima - kaze Dragomir Acovic, predsednik Krunskog
saveta.
Pre rata kompletnu dokumentaciju o imovini kraljevske porodice
vodio je marsalat dvora, i Acovic smatra da u arhivu te sluzbe postoje
dokumenti. Posle rata o imovini vodila je Uprava kraljevih dobara.
A o tome koliko je kraljevska porodica zaiteresovana za novi Predlog zakona
Acovic odgovara:
Pokusajte sebe da stavite u njihov polozaj. Liseni porekla,
domovine, doma...Potpuno je normalno da ih sada interesuje ponistenje Zakona
koje im je sve to oduzelo. Na slican nacin veliki broj ljudi je pogodjen.
Ispravljanje nepravde prema Karadjordjevicima vidim kao prvi korak ka ispravljanju
nepravde prema svima. Jer predmet nacionalizacije ostalih bio je
predmet opsteg akta. Karadjordjevici nisu pali pod udar Zakona o
nacionalizaciji, vec je donet akt koji se iskljucivo odnosi na njih.
Licno sam bio u Dvoru skoro i to relativno pristojno izgleda.
Ne vide se tragovi rusevnosti. A da li su tu jos uvek sacuvani predmeti,
slike, namestaj, to se nemoze reci na prvi pogled. Znam da je za vreme
dobrice Cosica sve to evidentirano.
Gradisa Katic (BLIC 17.02.01)
VREME, 15/02/2001
Prica sa naslovne strane
Sta ceka vlasnika Belog dvora
Gradjevinska vrednost Belog dvora bila je nesto vise od petnaest miliona
tadasnjih dinara. U sadasnjim parama brojka bi imala jednu nulu vise ako
se za osnovicu obracuna uzme cena psenice na beogradskoj berzi tada i svetska
cena danas. Toliko otprilike danas kosta i hektar placa na tom delu Dedinja.
Inace, Beli dvor okruzuje “plac” od sto hektara. Nezvanicno saznajemo da
je za funkcionisanje kompleksa potrebno vise od milion i po dinara mesecno
Poslednjeg dana januara ove godine, premijer Srbije Zoran Djindjic
izjavio je da ce “predstavnici DOS-a u saveznoj vladi predloziti da se
na sledecoj sednici Skupstine Jugoslavije donese zakon kojim ce se kraljevskoj
porodici Karadjordjevic vratiti drzavljanstvo i ustupiti na koriscenje
Beli dvor”. To bi, prema Djindjicevim recima, predstavljalo uvod u donosenje
Zakona o denacionalizaciji, koji ce se do kraja godine naci pred poslanicima
Narodne skupstine.
Malo zatim, savezna vlada utvrdila je i poslala u skupstinsku proceduru
Predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine porodici
Karadjordjevic. “Njegovim usvajanjem stavice se van snage jedan pravni
akt nelegitiman sa gledista danasnjeg pravnog poretka Jugoslavije i suprotan
mnogim odredbama medjunarodnog zakonodavstva”, navodi se u saopstenju sa
sednice savezne vlade. Imovinsko-pravna pitanja iz ovog domena bice resena
posebnim zakonom, jer demokratski princip nalaze da se ona rese istovremeno
za sve gradjane kojima je imovina bila oduzeta nezakonito i iz politickih
razloga. Poslanici ce o ovom predlogu raspravljati u petak 16. januara.
“Pogledao sam kako izgleda taj zakonski predlog. U prvom clanu se navode
imena clanova porodice Karadjordjevic koji su predmet tog zakona, a u drugom
o povracaju gradjanske casti. Imovina ce ‘sacekati’ poseban zakon”, kaze
Slavenko Grgurevic, predsednik Lige za zastitu privatne svojine i ljudskih
prava i nastavlja: ”Njegovo kraljevsko visocanstvo pestolonaslednik Aleksandar
je 1996. godine, pri nasem susretu u vili gospodina Danijela Bojera, pocasnog
predsednika Lige, na pitanje da li je saglasan da Liga pocne kampanju za
povracaj nelegalno oduzete imovine sa zahtevom da se prvo vrati imovina
kraljevske porodice, u tipicno karadjordjevicevskom stilu, ljutito odbrusio
da to ne dolazi u obzir i da ce se pitanje njegove imovine resavati kad
i pitanje drugih ostecenih gradjana. U medjuvremenu smo bili u kontaktu
vise puta i on svoje misljenje nije promenio, a ono glasi 'prvo demokratija
pa onda sve ostalo'. Uprkos tome, stav Lige je da se mora prvo resiti pitanje
imovine kraljevske porodice jer je sramotno da kad dodju u zemlju, pored
tolike imovine, moraju da odsedaju u hotelu.”
Bilo kako bilo, clanovima porodice Karadjordjevic bice napokon vraceno
drzavljanstvo i bice im ustupljen na koriscenje Beli dvor, u koji je predsednik
SRJ Vojislav Kostunica ionako odbio da se useli.
KLASICISTICKI AMBIJENT: Istorija Belog dvora veoma je neobicna. U njemu,
naime, pravi vlasnici nikada dosad nisu ziveli. Gradnja Belog dvora pocela
je 18. avgusta 1934. godine po projektu i pod nadzorom arhitekte Aleksandra
Djordjevica. Nekoliko meseci kasnije, kralj Aleksandar II Ujedinitelj ubijen
je u atentatu u Marseju, gradnju zavrsava knez Pavle, i u njega se useljava.
Pocetkom aprilskog rata svi stanari dvorskog kompleksa su se spakovali
i zajedno sa politickom i finansijskom elitom napustili zemlju.
Gradjevinska vrednost Belog dvora bila je nesto vise od petnaest miliona
tadasnjih dinara. U sadasnjim parama brojka bi imala jednu nulu vise ako
se za osnovicu obracuna uzme cena psenice na beogradskoj berzi tada i svetska
cena danas. Toliko otprilike danas kosta i hektar placa na tom delu Dedinja.
Inace, Beli dvor okruzuje “plac” od sto hektara. Najveci deo zemljista
dvorskog kompleksa kupljen je 1920/21. godine od Srpske pravoslavne crkve,
dok je ostatak otkupljivan od pojedinacnih vlasnika dok nije zaokruzena
cela povrsina.
“Dedinjski kompleks dvorova ima dva glavna objekta: Kraljev ili Stari
dvor i Beli dvor, kao i niz pomocnih objekata", kaze Dragoljub Acovic,
predsedavajuci Krunskog saveta u odsustvu prestolonaslednika Aleksandra.
Svaki od dvorova ima po cetiri hiljade kvadrata korisnog prostora. Stari
dvor je prvi sazidan, i on je zvanicna rezidencija kralja. Njegova gradnja
pocela je 1922, a kralj i kraljica su se u njega uselili 1925. godine.
Beli dvor je zamisljen kao rezidencija kraljevica Petra, Tomislava i Andrije,
da se okuce kad odrastu. Posle atentata na Kralja Aleksandra II, prestolonaslednik
je, iako maloletan, automatski postao kralj, te je stari dvor bio njegova
zvanicna rezidencija. Njegova braca bila su deca i bilo je jos daleko do
njihovog samostalnog zivota. Kada je Beli dvor zavrsen, u njega se, kao
regent, uselio knez Pavle sa svojom porodicom s namerom da tu boravi do
punoletstva kralja, odnosno do odrastanja kraljevica Tomislava i Andreje.
Sve sto se desavalo posle ’41. godine nije nepoznato. Po dolasku partizana
u Beograd, 1944. godine, u Beli dvor se uselio Josip Broz. Zasto u Beli
a ne u Kraljev, moze se samo nagadjati. Moja pretpostavka je da njemu nije
odgovarao ambijent Starog dvora u srpsko-vizantijskom stilu sa reprodukcijama
fresaka iz manastira, stilu za koji Broz nije mogao imati simpatije. Ni
crkva pored dvora mu zasigurno nije bila draga. Beli dvor je gradjen kao
klasicisticka vila, i njemu je to bilo mnogo prihvatljivije. Posto je njegovo
useljavanje nepovoljno komentarisano u stranoj stampi (komunista, pa u
dvor!), on je kucu moga strica proglasio za rezidenciju, a u Belom dvoru
je zadrzao samo kabinet. Od tada Beli dvor pocinje da se poima kao gnezdo
vlasti. U arhitektonskom smislu sve je ostalo isto sem sto je sagradjen
zatvoreni bazen.”
TROSKOVI: Svako je bar jedanput u zivotu zamisljao da je princ/ceza
i sebe na dvoru. Masta moze svasta, ali na javi to kosta. Toliki plac zahteva
podosta bastovana, onolike zgrade oho-ho pomocnog osoblja sa sve nadzornicima
i knjigovodjama i jos vise obezbedjenja. Logicno je zapitati se ko ce to
da plati.
“Kada se donese odluka da je to vraceno, onda je obezbedjenje problem
onoga kome je vraceno. Postupak restitucije moze trajati tri meseca, ali
i nekoliko godina. Od trenutka kad se dozvoli koriscenje do trenutka vracanja
u vlasnistvo mislim da bi objekat trebalo da obezbedjuje onaj ko je to
cinio do sada”, glasno razmislja gospodin Acovic. Zavisi i od toga da li
ce se tamo priredjivati prijemi i druge aktivnosti ili samo stanovati.
Kralj Aleksandar je te troskove namirivao sredstvima koja su mu po
polozaju pripadala (“Civilna lista”). Kralj je, kao i svaki vlasnik nekretnina,
placao porez na imovinu. Stitila ga je garda i dvorska straza, kao i docnije
“stanare”. Gardisti su i danas na strazarskim mestima oko dvora a na teret
poreskih obveznika. S obzirom na to da “prestolonaslednik” nije kralj i
da ni Jugoslavija ni Srbija nisu kraljevine, osetljivo je pitanje, pored
placanja, i sastav obezbedjenja. Po zakonu, na gardu ima pravo samo predsednik
savezne drzave pa bi njeno dalje angazovanje na zastiti ovog objekta donelo
nove nedoumice.
“Postoji velika zabuna oko titule prestolonaslednika”, objasnjava g.
Acovic. “Naime, ta titula fakticki ne postoji i on je postao kralj onog
sekunda kada je njegov otac izdahnuo. Dilema je, naravno, kakva je njegova
uloga u sadasnjem drzavnom sistemu. Mora se, zato, pre svega definisati
njegov status i njegova ustavno-pravna uloga. Ipak, ceo dvorski kompleks
je po svojoj strukturi i znacaju kulturno-istorijski spomenik i logicno
je da drzava stiti svoje spomenike. To nije isto kao neciji stan ili necija
kuca. Spomenik je zavestanje za buducnost i mora biti zasticen, bilo da
se radi o Decanima, Neznanom junaku ili nekom drugom spomeniku.”
“Dvorski kompleks na Dedinju nema za sada status kulturno-istorijskog
spomenika, mada je dokumentacija za zastitu spremljena jos pocetkom devedesetih”,
kaze Vera Pavlovic-Loncarski, istoricarka umetnosti u gradskom Zavodu za
zastitu spomenika kulture. “Trenutno je zasticen u okviru prostorne kulturno-istorijske
celine Topcider. I da ima status spomenika, po vazecem zakonu vlasnik je
zaduzen za odrzavanje i obezbedjivanje objekta.”
Imovina pored uzitka donosi i glavobolje vlasniku. Zakon o porezima
na imovinu predvidja da se porez placa na prava svojine, plodouzivanja
i na pravo upotrebe. Osnovica poreza na imovinu utvrdjuje se na osnovu
trzisne vrednosti nepokretnosti i obracunava se po stopi od 0,25 odsto.
U ovom slucaju vrednost se meri milijardama dinara i po ovome godisnji
porez bi iznosio koju desetinu miliona dinara. Kao da i ovo nije dosta
pa zakon predvidja da “kada fizicko lice pored stana ili stambene zgrade
u kojoj zivi ima u svojini jednu ili vise stambenih zgrada ili stanova
koje ne izdaje u zakup, obracunati porez se uvecava za pedeset posto”.
Nezvanicno saznajemo da je za funkcionisanje kompleksa potrebno vise
od milion i po dinara mesecno. Mnogi vlasnici dvoraca u svetu namicu novac
za te potrebe od ulaznica za razgledanje. Po nezvanicnom saznanju, u celom
kompleksu je sve na broju i u perfektnom stanju. Jedino su, usled detonacija,
tokom bombardovanja, popucala stakla na vitrinama biblioteke.
Zoran Majdin
POLITIKA, Petak, 16. februar 2001.
KAKO SU KARADJORDJEVICI DOSLI DO SVOJE IMOVINE
Dvorci od kraljevske apanaze
Petar Prvi je bio stedljiviji, Aleksandar je imao vece prihode. - Najveca
ulaganja u Beli dvor i Oplenac. - Istoricari Dragoljub Zivojinovic i Branislav
Gligorijevic o tome da li su Karadjordjevici bili, za nase uslove, suvise
bogati
Povodom najavljenog ukidanja ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine
porodici Karadjordjevic objavljen je spisak svih nepokretnosti kojima je
ova srpska (i jugoslovenska) dinastija raspolagala. Kako su Karadjordjevici
do tih dobara dosli?
Ovo bogatstvo ima tri najvaznija izvora: godisnju apanazu vladara,
prihode od akcija i sa poljoprivrednih dobara i miraz i nasledstvo kraljice
Marije, supruge kralja Aleksandra. Od ovih izvora, godisnji kraljev prihod
(apanaza) najvazniji je. Tako bar tvrde istoricari dr Dragoljub Zivojinovic
i dr Branislav Gligorijevic. Apanaza kralja Petra Prvog je, naime, bila
1,2 miliona dinara godisnje, a o kakvom iznosu je rec govori podatak da
je godisnja plata profesora univerziteta tada iznosila dvanaest hiljada
dinara, dakle, sto puta manje. Zahvaljujuci ovoj relativno velikoj "drzavnoj
plati" i svojoj skromnosti, Petar Prvog je posle dolaska na vlast 1903.
godine relativno brzo ne samo uspeo da vrati dugove nego i da otkupljuje
zemljiste na Oplencu i gradi crkvu Svetog Djordja. Deo apanaze je, pri
tom, kralju Petru isplacivan u srebru, a deo u zlatu.
Profesor Dragoljub Zivojinovic kaze da je iznos apanaze Petra Prvog
bio isti kao njegovih prethodnika Obrenovica. Petar je, medjutim, bio stedljiv
i utrosio je znatna sredstva u kupovinu suma i vinograda na Oplencu. Sklopio
je i ugovor o izgradnji bolnice u Topoli, po ceni od 63.000 dinara, a podigao
je i niz drugih objekata. U stvari, sve sto je na Oplencu tada podignuto,
finansirano je kraljevim novcem.
Posle smrti Petra Prva i dolaskom Aleksandra na presto, otvoren je
testament Kralja Oslobodioca, na osnovu cega je bilo ocigledno da on nije
bio siromah kao u vreme dolaska na presto. Dr Zivojinovic precizno navodi
mnoge cifre iz tog testamenta, a njihov zbir je bio dva miliona dinara
u srebru i zlatu. Veci deo ove sume kralj je sacuvao u gotovini, a manji
je imao na stednim knjizicama Francusko-srpske banke, Vracarske stedionice
itd.
Ova zaostavstina Petra Prvog je, medjutim, u poredjenju s godisnjim
prihodom kralja Aleksandra bila mala. Novi vladar je, naime, odlukom Skupstine,
dobio godisnju apanazu u iznosu od - 24 miliona dinara. Pominjuci ovu cifru,
naucni savetnik iz Instituta za savremenu istoriju dr Branislav Gligorijevic
kaze da treba imati u vidu da je dinar, u odnosu na predratni period, izgubio
vrednost, tako da realno povecanje apanaze nije bilo tako veliko. Ali,
apanaza je ipak bila znatna i mogla se meriti s godisnjim prihodima tadasnjih
velikih evropskih vladara.
- Obrazlozenje ovog porasta sume bilo je sledece: kralj stice porodicu,
treba da gradi kucu (dvor), da dostojno zivi i dostojno reprezentuje zemlju,
objasnjava Gligorijevic. U to vreme se, inace, Aleksandar zeni rumunskom
princezom Marijom koja mu je donela miraz. Mladi bracni par je tih godina
(od 1922) ziveo u Novom dvoru (sada zgrada Predsednistva Srbije), ali Aleksandar
je tada kupio zemljiste na Dedinju i poceo je da gradi Beli dvor u koji
se porodica uselila 1928. Gligorijevic objasnjava: preko dana kralj je
bio u Novom dvoru, a uvece je odlazio u privatnu rezidenciju Beli dvor,
koji je u celini izgradio sredstvima od svoje apanaze.
Aleksandar je kraljici na pocetku braka kupio dvor Suvobor u Sloveniji
(za pet miliona dinara), a Marija je finansirala izgradnju vile u Miloceru,
u Crnoj Gori. Pored toga, kad je umro Marijin otac rumunski kralj Ferdinand,
kraljica je dobila deo nasledstva.
Odakle su Karadjordjevicima stizali prihodi od poljoprivrede?
Dragoljub Zivojinovic kaze da je Petar Prvi u Topoli napravio veliku
ekonomiju na kojoj je sakupio najbolju stoku koju je Srbija tada imala.
Aleksandar je, medjutim, imao nekoliko poljoprivrednih imanja: Topcider,
Rakovica, Sokobanja. Proizvodi sa ovih imanja su i prodavani.
Branislav Gligorijevic kaze da su se Petar Prvi i njegov sin Aleksandar
razlikovali kada je rec o njihovom odnosu prema novcu. Petar je bio stedljiviji,
ali i siromasniji. Nije ni imao mnogo kuca: jednu na Cetinju, jednu u Krunskoj
ulici, a ziveo je u Starom dvoru (danas Skupstina grada). Najveci deo novca
trosio je na podizanje zaduzbine na Oplencu. Koliko Petar nije imao novca
svedoci podatak da je trazio od drzave milion dinara koji je dat kao miraz
njegovoj cerki Jeleni kada se udala za ruskog kneza. Postoji i poseban
zakon na osnovu kojeg je ta suma izdvojena.
Aleksandar je, nasuprot tome, mnogo vise trosio, ali je i imao. Gligorijevic
podseca da je Aleksandar zavrsio zaduzbinu na Oplencu, zatim da je podigao
Beli dvor i kupio niz kuca i vila sirom tadasnje Kraljevine SHS, kasnije
Jugoslavije. Aleksandar je, medjutim, podigao i neke objekte koje je darovao
drzavi. Izgradio je studentski dom u Beogradu (danas - "Lola"), zatim tadasnju
srednju skolu na Topcideru (danas Arhiv Jugoslavije), finansirao je izgradnju
groblja na Zejtinliku, podizanje Spomenika neznanom junaku na Avali, izgradio
je neke crkve, a obnovio i Njegosevu kapelu na Lovcenu.
Nase sagovornike pitamo da li su nasi kraljevi bili preterano bogati,
a dr Dragoljub Zivojinovic kaze da je o tome tesko govoriti poredeci njihovu
tadasnju imovinu s nama danas. U poredjenju s drugim tadasnjim dinastijama,
pa i balkanskim (grcka, rumunska), Karadjordjevici su bili, moglo bi se
reci, siromasni. Ali, u poredjenju s tadasnjim stanovnistvom Srbije i kasnije
Kraljevine SHS, bili su vrlo bogati. S druge strane, ako se imovina Karadjordjevica
uporedi s bogatstvom nekih danasnjih ovdasnjih finansijskih mocnika, od
kojih su mnogi do novca dosli i nelegalnim putem, dinastija ima skromno
bogatstvo.
Branislav Radivojsa
DANAS, utorak 13. februar 2001.
U petak odvojene sednice veca Savezne skupstine
Predlozi po hitnom postupku
BEOGRAD (Tanjug)- Predsednik Veca gradjana Savezne skupstine dr Dragoljub
Micunovic i predsednik Veca republika Savezne skupstine Srdja Bozovic sazvali
su odvojene sednice veca za petak, 16. februar.
Kako je saopsteno iz Skupstine Jugoslavije, na dnevnom redu sednica
naci ce se predlozi zakona o amnestiji i o izmenama i dopunama Zakona o
jugoslovenskom drzavljanstvu, sa predlogom da se razmotre po hitnom postupku.
Takodje, Savezna vlada je predlozila da se po hitnom postupku razmotri
predlog zakona o privremenom obavljanju odredjenih poslova platnog prometa
na teritoriji SRJ.
Pored toga, savezni poslanici razmotrice i dva zakonska predloga koji
se odnose na ukidanje propisa kojima je svojevremeno izvrseno oduzimanje
drzavljanstva i konfiskovana imovina porodici Karadjordjevic.
DANAS, utorak 13. februar 2001.
Skupstini SRJ dostavljen Predlog zakona o Karadjordjevicima
Kraljevskoj porodici drzavljanstvo i imovina
Beograd - Jugoslovenska vlada dostavila je Skupstini
SR Jugoslavije Predlog zakona o ukidanju Ukaza o oduzimanju drzavljanstva
i imovine porodici Karadjordjevic. Jugoslovenska vlada predlozila je ukidanje
Ukaza Predsednistva Prezidiuma Narodne skupstine Federativne Narodne Republike
Jugoslavije od 8. marta 1947. godine. Tim ukazom oduzeto je drzavljanstvo
i imovina Petru Aleksandra Karadjordjevicu, Aleksandru Petra Karadjordjevicu,
Tomislavu Aleksandra Karadjordjevicu, Andreju Aleksandra Karadjordjevicu,
Mariji Aleksandra Karadjordjevic, Pavlu Arsena Karadjordjevicu, Olgi Pavla
Karadjordjevic, Aleksandru Pavla Karadjordjevicu, Nikoli Pavla Karadjordjevicu
i Jelisaveti Pavla Karadjordjevic.
Vlada je obrazlozila da se predlozenim zakonom stavlja
van snage "jedan pravni akt apsolutno nelegitiman sa gledista danasnjeg
pravnog poretka SRJ i nesaglasan sa medjunarodnim aktima i ljudskim pravima,
a istovremeno je nelegalan i sa gledista pravnog poretka u vreme njegovog
donosenja". "Konfiskacija imovine kao krivicna sankcija danas ne postoji
u SRJ. Isto tako, danasnji uslovi predvidjaju da niko ne moze biti lisen
drzavljanstva, prognan ili izrucen drugoj drzavi. Drzavljanstvo se stice
i prestaje samo na nacin utvrdjen zakonom. Dakle, Ukaz iz 1947. godine,
koji je i danas vazeci pravni propis, vise se ne moze trpeti u pravnom
poretku SRJ i zbog toga mora biti ukinut", navela je Vlada SRJ. (Beta)
POLITIKA, Subota, 10. februar 2001.
DUGACAK SPISAK KONFISKOVANE IMOVINE POSLEDNJE SRPSKE DINASTIJE
Poseban zakon za Karadjordjevice
Ukaz Predsednistva Prezidijuma Narodne skupstine FNRJ potpisao
doktor Ivan Ribar, a naredbu o konfiskaciji Edvard Kardelj. - Dvorci i
imanja u Sloveniji i Makedoniji
Posle gotovo 54 godine, Vlada Savezne Republike Jugoslavije utvrdila
je Predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine
porodici Karadjordjevic. Ako prodje skupstinsku proceduru i bude usvojen,
ovim zakonom stavice se van snage jedan, kako pise u obrazlozenju njegovog
predloga, "apsolutno nelegitiman pravni akt sa stanovista drustvenog pravnog
poretka SRJ i nesaglasan sa medjunarodnim aktima odnosno pravima, a istovremeno
nesaglasan i sa gledista pravnog poretka u vreme njegovog donosenja".
Ukaz Predsednistva Prezidijuma Narodne skupstine Federativne Narodne
Republike Jugoslavije, od 8. marta 1947. godine objavljen je u dnu jednog
stupca poslednje stranice "Sluzbenog lista FNRJ" br. 64. od 1. avgusta
1947. godine, a potpisao ga je njegov predsednik dr Ivan Ribar. Ispod naredbe
o sprovodjenju konfiskacije pod br. 1433, donete odmah sutradan, 2. avgusta
1947. godine, stoji potpis Edvarda Kardelja.
Zadatak za sudove
Naredbom o sprovodjenju konfiskacije imovine clanova poslednje srpske
dinastije odredjeni su sreski sudovi koji treba da obave konfiskaciju imovine
na tom podrucju, a zatim da je predaju na upravljanje organima koje je
odredila Vlada FNRJ. Konfiskovana je sva imovina koja je glasila na ime
Kralja Aleksandra î Karadjordjevica, ukljucujuci i deo imovine za
koju je posle ubistva kralja Sreski sud za grad Beograd 27. oktobra 1938.
godine kao naslednika oglasio kraljeva tri sina, princeve Petra, Tomislava
i Andriju. Ukaz kojim je oduzeto drzavljanstvo i konfiskovana celokupna
imovina odnosio se na desetoro Karadjordjevica, ukljucujuci i imovinu koja
je glasila na ime kraljice Marije.
Celokupna imovina porodice Karadjordjevic nalazi se uglavnom u Srbiji,
ali i u Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji.
U Beogradu je oduzeto vlasnistvo nad imovinom ciji su naslednici princevi
Petar, Tomislav i Andrija. To su dvorci Dedinje i Beli dvor, dvorska basta
Rakovica, kuce u Bulevaru Crvene armije 24, u Ulici Krunskoj 7, i Sarajevskoj
37, kao i vila u Tolstojevoj 2, koju je nasledio princ Tomislav.
Na ime kralja Aleksandra vodila se kuca u Bulevaru Crvene armije 75
i Kraljev dom u Ulici Miodraga Davidovica na Topciderskom brdu, dok je
kraljica Marija bila vlasnica zgrade u Aberdarevoj broj 1.
U Topoli je Sud konfiskovao elektricnu centralu, Sresku bolnicu, stari
Karadjordjev konak i prvu srpsku kasarnu, a Sud u Sokobanji oduzeo je livade
koje su se vodile na kralja Aleksandra.
Sirom kraljevine
U Crnoj Gori porodica Karadjordjevic je bila vlasnik dvorca Leskovac
u opstini - Rijeka Crnojevica i kuca sa placem u Cetinju u Ulici kralja
Aleksandra, sto je nasledstvo Petra, Tomislava i Andrije. Pored toga, vlasnistvo
Karadjordjevica je i dvorac Milocer kraj Budve, koji je na ime kraljice
Marije.
Na ime kralja Aleksandra u Sloveniji je oduzet dvorac na Bohinjskom
jezeru i lovacki dvorac u Kamnickoj Bistrici, koji je bio zakupljen na
30 godina. Na ime kraljice Marije je vila na Bledu, Gornja i Donja Radovna
i letovaliste Mezakli u Andrejevom Selu.
Karadjordjevici su vlasnici imovine i u Makedoniji gde im je konfiskovano
veliko Dvorsko poljoprivredno dobro Demir Kapija, kod Negotina na Vardaru.
Ovo poljoprivredno dobro kralj Aleksandar kupio je 1930. i 1931. godine
i odmah ga je kod Suda u Kavadarcima preneo na princa Tomislava.
Na ime kralja Aleksandra î Karadjordjevica vodio se i rudnik
uglja Sikole, kao i fabrika za preradu zlatne rude u Glogovici koju je
konfiksovao Sud u Negotinu. Sud u Kucevu kralju ujedinitelju oduzeo je
rudnike lignita Radenka i Sevica, zatim rudnik za vadjenje zlatne rude
Brodica i Zeleznik, laboratoriju za preradu zlata Nevesnica i bager u reci
Pek. Celokupna navedena imovina bila je sastavni deo rudarskog preduzeca
"Neresnica - Glogovica".
Zanimljivo je da je Sud u Beogradu kraljevskoj porodici oduzeo i ulozne
knjizice, obveznice, akcije, stranu valutu, sanduk dragocenosti broj 23,
i druge dragocenosti, ukljucujuci biblioteku i arhivu.
Stav Savezne vlade je da se imovinsko-pravna pitanja koja se ticu ukinutog
ukaza rese posebnim zakonom, kako bi se ona resila istovremeno za sve gradjane
kojima je imovina bila oduzeta nezakonito i iz politickih razloga.
A. Mikavica
Imanje na Oplencu
Poljoprivredno dobro Oplenac sa svim zgradama i inventarom nije bilo obuhvaceno
konfiskacijom. Odlukom obrazlozenom u Naredbi Vlade FNRJ, to je svojina
zaduzbine Crkve svetog Djordja na Oplencu. Vlada FNRJ je uputila zahtev
Predsednistvu Vlade NR Srbije, koja je vec upravljala ovim dobrom, da postupi
po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji.
Knezu Pavlu Karadjordjevicu oduzet je dvorac na Brdu kod Kranja u Sloveniji,
a njegovoj supruzi, princezi Olgi, kuca sa placem u Rumunskoj ulici broj
1-3 i Topciderski venac broj 6, u Beogradu.
Vecernje novosti, 9 Februar 2001
Savezna vlada usvojila predlog Zakona o vracanju drzavljanstva
i imovine Karadjordjevica
Svi dvorovi karljevski
Clanovi kraljevske porodice dobice jugoslovensko drzavljanstvo,
a kasnije i sve ono sto im je oduzeto ukazom iz 1947. godine.
Beograd – Karadjordjevici ce, po svemu sudeci, uskoro dobiti ne samo
juglosovensko drzavljanstvo, vec i imovinu.
Savezna vlada je juce usvojila Predlog zakona kojima su 1947. oduzeta
sva prava kraljevskoj porodici Karadjordjevic.
Novi propis o kojem ce se vec naredne nedelje na sednici dva skupstinska
doma izjasniti posalnici, ima samo tri clana, a pripremilo ga je Savezno
ministrastvo pravde. U predlozenom vladinom projektu, takodje, pise da
ce se varcanje njihove imovine urediti posebnim zakonom, a nadlezni kazu
da je to zato sto je jedan deo te ogromne imovine u nadleznosti savezne,
a drugi republicke valde. Razmislja se isto tako, da bi mozda najbolje
resenje bilo da imovine Karadjordjevicima bude varacena prema Zakonu u
denacionalizaciji, koji je u pripremi.
Neosporno je da ce se u zizi javnosti najvise naci Beli i Stari dvor
na Dedinju, koji je bio letnjikovac Karadjordjevicima. Sagradio ga je kralj
Aleksandar, a zatim je krenuo u gradnju Belog dvora, za svoje sinove. U
tome ga je prekinula smrt. Gradnju je nastavio princ Pavle, a kao veliki
ljubitelj umetnina imao je zbirku vrednih slika i skulptura, od kojih je
dobar deo sacuvan do danasnjih dana.
Posle rata, u Belom dvoru samo kratko ziveo je Josip Broz Tito, a kasnije
je Dvor koristio za rad i prijeme visokih drazavnika koji su odsedali u
blizini – u mnogo lepsem Starom dvoru.
Jedno vreme, dok je Slobodan Milosevic bio samo predsednik Srbije,
oba dvora bila su, zbog nedostataka para i sankcija prilicno zapustena,
a Beli je, kako je svojevremeno receno novinaru Novosti koji je bio u obilasku
ovih zdanja – cak i prokisnjavao. Kada je njegov stanar postao Slobodan
Milosevic, koristeci ga kao sef jugoslovenske drzave, Beli dvor je popravljen.
POLITIKA, Petak, 9. februar 2001.
SEDNICA SAVEZNE VLADE
Ukinuti ukaz o oduzimanju drzavljanstva i imovine porodici Karadjordjevic
Usvajanjem ovog predloga u parlamentu stavice se van snage pravni akt koji
je nelegitiman sa gledista danasnjeg pravnog poretka SRJ i suprotan mnogim
odredbama medjunarodnog zakonodavstva
Savezna vlada je na jucerasnjoj sednici utvrdila i poslala u skupstinsku
proceduru Predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i
imovine porodici Karadjordjevic.
Njegovim usvajanjem ce se staviti van snage jedan pravni akt koji je
nelegitiman sa gledista danasnjeg pravnog poretka SR Jugoslavije i suprotan
mnogim odredbama medjunarodnog zakonodavstva.
Imovinsko-pravna pitanja iz ovog domena bice resena posebnim zakonom,
jer demokratski princip nalaze da se ona rese istovremeno za sve gradjane
kojima je imovina bila oduzeta nezakonito i iz politickih razloga.
Ovaj zakon simbolizuje opredeljenje Savezne vlade da se ukinu krivica
za razlicito misljenje i politicki progoni, da prestanu razlozi za politicku
emigraciju, da se vrati porodicno ognjiste Karadjordjevica, sto pokazuje
jedan demokratski trend ove vlade u opredeljenju da se stvarno krene putem
istine, pravde i covecnosti, da postojanje politickih razlika i nesporazuma
ne bude nikada vise razlog za strasti i progone, istakao je u raspravi
premijer Zoran Zizic.
Savezna vlada donela je odluku da se u Becu otvori stalna Misija SR
Jugoslavije pri OEBS i drugim medjunarodnim organizacijama koje imaju sedista
u tom gradu. Tako ce se omoguciti puna saradnja i zastupljenost nasih interesa,
nakon sto je SR Jugoslavija primljena u Organizaciju za evropsku bezbednost
i saradnju, 10. novembra prosle godine.
Na sednici su usvojene osnove za razgovore koje ce voditi Rasim Ljajic,
savezni ministar nacionalnih i etnickih zajednica, kao specijalni emisar
Savezne Republike Jugoslavije, u Alziru, Maroku i Tunisu. Predvidjeno je
da nasa delegacija ima susrete sa najvisim zvanicnicima u ovim zemljama,
sa kojima se ocekuje obnavljanje i prosirenje saradnje, u skladu sa zajednickim
interesom da jugoslovenski privrednici budu dugorocno angazovani na trzistima
zemalja Severne Afrike.
Prihvacena je i osnova za razgovore saveznog ministra pravde Momcila
Grubaca sa madjarskim ministrom pravde Iboljom David o unapredjenju saradnje
dveju susednih drzava pri ukazivanju medjunarodne pravne pomoci. To se
prevashodno odnosi na ekstradiciju i medjusobno ustupanje sudjenja za krivicna
dela koja gradjani jedne drzave izvrse na teritoriji druge.
Mineralna djubriva koja uvoze individualni poljoprivredni proizvodjaci
ce se, s obzirom na nestasicu koja preti da umanji prinose, do 31. maja
ove godine cariniti po skracenom postupku, uz umanjenje carinskih i poreskih
dazbina - odlucila je Savezna vlada i zaduzila carinske sluzbe i nadlezne
organe da se ova odluka dosledno sprovodi i da poljoprivrednici budu upoznati
kako da najefikasnije iskoriste ove olaksice, navodi se u saopstenju Saveznog
sekretarijata za informisanje.
(Tanjug)
VECERNJE NOVOSTI, 09.02.2001.
SAVEZNA VLADA USVOJILA PREDLOG ZAKONA O VRACANJU IMOVINE KARADJORDJEVICIMA
SVI DVOROVI KRALJEVSKI
Clanovi kraljevske porodice dobice jugoslovensko drzavljanstvo i sve ono
sto im je oduzeto ukazom iz 1947. godine
BEOGRAD - Karadjordjevici ce, po svemu sudeci, uskoro dobiti ne samo
jugoslovensko drzavljanstvo, vec i imovinu. Savezna vlada juce je usvojila
Predlog zakona o ukidanju ukaza kojim su 1947. oduzeta sva prava kraljevskoj
porodici Karadjordjevic.
Novi propis o kojem ce se vec naredne nedelje na sednici dva skupstinska
doma izjasniti poslanici, ima samo tri clana, a pripremilo ga je Savezno
ministarstvo pravde. U predlozenom vladinom projektu, takodje, pise da
ce se vracanje njihove imovine urediti posebnim zakonom, a nadlezni kazu
da je to zato sto je jedan deo te ogromne imovine u nadleznosti savezne,
a drugi republicke Vlade. Razmislja se, isto tako, da bi mozda i najbolje
resenje bilo da imovina Karadjordjevicima bude vracena prema Zakonu o denacionalizaciji,
koji je u pripremi.
Neosporno je da ce se u zizi javnosti najvise naci Beli i Stari dvor
na Dedinju koji je bio letnjikovac Karadjordjevicima. Sagradio ga je kralj
Aleksandar, a zatim je krenuo u gradnju Belog dvora, za svoje sinove. U
tome ga je prekinula smrt. Gradnju je nastavio princ Pavle, a kao veliki
ljubitelj umetnina imao je zbirku vrednih slika i skulptura, od kojih je
dobar deo sacuvan do danasnjih dana.
Posle rata, u Belom dvoru samo kratko ziveo je Josip Broz Tito, a kasnije
je Dvor koristio za rad i prijeme visokih drzavnika koji su odsedali u
blizini - u mnogo lepsem Starom dvoru.
Jedno vreme, dok je Slobodan Milosevic bio samo predsednik Srbije, oba
dvora bila su, zbog nedostatka para i sankcija prilicno zapustena, a Beli
je, kako je svojevremeno receno novinaru "Novosti" koji je bio u obilasku
ovih zdanja - cak i prokisnjavao. Kada je njegov "stanar" postao Slobodan
Milosevic, koristeci ga kao sef jugoslovenske drzave, Beli dvor je - popravljen.
T. MARKOTIC
Petak, 09. februar 2001
GLAS JAVNOSTI
Savezna vlada u cetvrtak usvojila Predlog zakona
Karadjordjevicima vratiti imovinu
Zoran Zizic: Da nikad vise politicke razlike ne budu razlog za strasti
i progone
BEOGRAD (Tanjug) - Savezna vlada je na sednici odrzanoj u cetvrtak utvrdila
i poslala u skupstinsku proceduru Predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju
drzavljanstva i imovine porodici Karadjordjevic.
Njegovim usvajanjem ce se staviti van snage jedan pravni akt koji je
nelegitiman sa gledista danasnjeg pravnog poretka SR Jugoslavije i suprotan
mnogim odredbama medjunarodnog zakonodavstva.
Imovinsko-pravna pitanja iz ovog domena bice resena posebnim zakonom,
jer demokratski princip nalaze da se ona rese istovremeno za sve gradjane
kojima je imovina bila oduzeta nezakonito i iz politickih razloga.
Ovaj zakon simbolizuje opredeljenje Savezne vlade da se ukinu krivica
za razlicito misljenje i politicki progoni, da prestanu razlozi za politicku
emigraciju, da se vrati porodicno ognjiste Karadjordjevica, sto pokazuje
jedan demokratski trend ove vlade u opredeljenu da se stvarno krene putem
istine, pravde i covecnosti, da postojanje politickih razlika i nesporazuma
ne bude nikada vise razlog za strasti i progone, istakao je u raspravi
premijer Zoran Zizic.
Savezna vlada donela je odluku da se u Becu otvori stalna Misija SR
Jugoslavije pri Oebsu i drugim medjunarodnim organizacijama koje imaju
sedista u tom gradu. Tako ce se omoguciti puna saradnja i zastupljenost
nasih interesa, nakon sto je SR Jugoslavija primljena u Organizaciju za
evropsku bezbednost i saradnju, 10 novembra prosle godine.
Radio Free Europe/Radio Liberty, 9. februar, 2001
BEOGRAD
Jugoslavenska savezna vlada je utvrdila i uputila u skupstinsku proceduru
Prijedlog zakona na osnovu kojeg ce clanovima obitelji Kradjordjevic biti
vracena oduzeta imovina i drzavljanstvo SR Jugoslavije.
Cetvrtak, 8. feb 2001, FREE B92
VESTI DANA
UKIDANJE UKAZA O KARADJORDJEVICIMA?
18:01 Savezna vlada utvrdila je i poslala u skupstinsku proceduru Predlog
zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine porodici Karadjordjevic.
Njegovim usvajanjem ce se staviti van snage jedan pravni akt koji je nelegitiman
sa gledista danasnjeg pravnog poretka Jugoslavije i suprotan mnogima odredbama
medjunarodnog zakonodavstva, navodi se u saopstenju sa sednice Savezne
vlade. Imovinsko-pravna pitanja iz ovog domena bice resena posebnim zakonom,
jer demokratski princip nalaze da se ona rese istovremeno za sve gradjane
kojima je imovina bila oduzeta nezakonito i iz politickih razloga. "Ovaj
zakon simbolizuje opredeljenje Savezne vlade da se ukinu krivica za razlicito
misljenje i politicki progoni, da prestanu razlozi za politicku emigraciju,
da se vrati porodicno ognjiste Karadjordjevica, sto pokazuje jedan demokratski
trend ove vlade u opredeljenju da se stvarno krene putem istine, pravde
i covecnosti", rekao je na sednici Vlade premijer Zoran Zizic, prenosi
Fonet.
BORBA, Beograd, Cetvrtak 8.2.2001.
Ukinut ukaz o oduzimanju drzavljanstva Karadjordjevicima
Savezna vlada je na sednici u cetvrtak utvrdila i poslala u skupstinsku
proceduru Predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i
imovine porodici Karadjordjevic.
Njegovim usvajanjem ce se staviti van snage jedan pravni akt koji je
nelegitiman sa gledista danasnjeg pravnog poretka SR Jugoslavije i suprotan
mnogim odredbama medjunarodnog zakonodavstva.
Imovinsko-pravna pitanja iz ovog domena bice resena posebnim zakonom,
jer demokratski princip nalaze da se ona rese istovremeno za sve gradjane
kojima je imovina bila oduzeta nezakonito i iz politickih razloga.
Ovaj zakon simbolizuje opredeljenje Savezne vlade da se ukinu krivica
za razlicito misljeje i politicki progoni, da prestanu razlozi za politicku
emigraciju, da se vrati porodicno ognjiste Karadjordjevica, sto pokazuje
jedan demokratski trend ove vlade u opredeljenu da se stvarno krene putem
istine, pravde i covecnosti, da postojanje politickih razlika i nesporazuma
ne bude nikada vise razlog za strasti i progone, istakao je u raspravi
premijer Zoran Zizic.
Savezna vlada donela je odluku da se u Becu otvori stalna Misija SR
Jugoslavije pri OEBS i drugim medjunarodnim organizacijama koje imaju sedista
u tom gradu. Tako ce se omoguciti puna saradnja i zastupljenost nasih interesa,
nakon sto se SR Jugoslavija primljena u Organizaciju za evropsku bezbednost
i saradnju, 10 novembra prosle godine.
Na sednici su usvojene osnove za razgovore koje ce voditi Rasim Ljajic,
savezni ministar nacionalnih i etnickih zajednica, kao specijalni emisar
Savezne Republike Jugoslavije, u Alziru, Maroku i Tunisu. Predvidjeno je
da nasa delegacija ima susrete sa najvisim zvanicnicima u ovim zemljama,
sa kojima se ocekuje obnavljanje i prosirenje saradnje, u skladu sa zajednickim
interesom da jugoslovenski privrednici budu dugorocno angazovani na trzistima
zemalja Severne Afrike.
Prihvacena je i osnova za razgovore saveznog ministra pravde Momicila
Grubaca sa madjarskim manistrom pravde Iboljom David o unapredjenju saradnje
dveju susednih drzava pri ukazivanju medjunarodne pravne pomoci. To se
prevashodno odnosi na ekstradiciju i medjusobno ustupanje sudjenja za krivicna
dela koja gradjani jedne drzave izvrse na teritoriji druge.
Mineralna djubriva koja uvoze individualni poljoprivredni proizvodjaci
ce se, s obzirom na nestasicu koja preti da umanji prinose, do 31. maja
ove godine cariniti po skracenom postupku, uz umanjenje carinskih i poreskih
dazbina - odlucila je Savezna vlada i zaduzila carinske sluzbe i nadlezne
organe da se ova odluka dosledno sprovodi i da poljoprivrednici budu upoznati
kako da najefikasnije iskoriste ove olaksice, navodi se u saopstenju Saveznog
sekretarijata za informisanje.
BLIC, 9. februar 2001
Karadjordjevici ubrzo u Belom dvoru
BEOGRAD (Beta) - Savezna vlada opozvala je juce sefa Stalne misije SRJ
pri Evropskom birou UN u Zenevi ambasadora Branka Brankovica. Za pomocnika
saveznog ministra unutrasnjih poslova imenovan je Stevan Nikcevic, bivsi
koministar policije u prelaznoj vladi Srbije, koji je tu funkciju obavljao
na predlog SPO.
Karadjordjevicima povratak imovine i drzavljanstva
BEOGRAD (Beta) - Savezna vlada opozvala je juce sefa Stalne misije SRJ
pri Evropskom birou UN u Zenevi ambasadora Branka Brankovica. Za pomocnika
saveznog ministra unutrasnjih poslova imenovan je Stevan Nikcevic, bivsi
koministar policije u prelaznoj vladi Srbije, koji je tu funkciju obavljao
na predlog SPO.
Vlada je imenovala Milana Kljajevica za pomocnika saveznog ministra
inostranih poslova, odnosno sefa Sektora za dijasporu i razresila Balsu
Spadijera duznosti stalnog predstavnika SRJ u Dunavskoj komisiji.
Savezna vlada je utvrdila i u skupstinsku proceduru uputila Predlog
zakona na osnovu kojeg clanovima porodice Kardjordjevic treba da bude vracena
oduzeta imovina i jugoslovensko drzavljanstvo.
FoNet, 8 Februar 2001
BEOGRAD - Savezna vlada utvrdila je i poslala danas u skupstinsku proceduru
Predlog zakona o ukidanju ukaza o oduzimanju drzavljanstva i imovine porodici
Karadjordjevic.
TV Novosti, 7 Februar 2001
Uveliko se prica o vracanju nacionalizovane imovine koja je privatnicima
oduzeta posle Drugog svetskog rata. Medju onima o koje se rezim zestoko
ogresio su i potomci dinastije Karadjordjevic. Njima je ne samo zabranjem
povratak u zemlju, nego su im i oduzeta dinasticka prava i sva nepokretna
i pokretna imovina koja se nalazila na prostorima tadasnje Jugoslavije.
Sta su to Karadjordjevici imali i sta bi od toga njihovi naslednici mogli
da potrazuju?
Prema arhivskim spisima, kada je konfiskovana i nacionalizovana ukupna
vrednost valsnistva nepokretnosti Karadjordjevica je procenjena na 159.621.969
dinara za imanja i preduzeca, dok im je ratna steta priznata u iznosu od
322.081, 40 dinara. Da bismo shvatili o kolikom se iznosu radi, imajmo
u vidu da je u to vreme dolar vredeo 56 dinara.
Kuca i imanja
Dakle prema tom popisu imovine, Karadjordjevici su u Srbiji imali:
- Zaduzbinsko imanje na Oplencu (preko 144 hektara sume, parkova vocnjaka,
oranica, livada, zgarde, rezidencije, hotel, elektricna centrala). U Topoli
je bila njihova bolnica Karadjordje, Stari konak i prva srpska kasarna;
- Kraljevske livade u Soko banji procenjene su na 69.630 dinara;
- Dvorci Dedinje i Beli dvor u Beogradu, sa parkom i sumom, procenjeni
su posle rata na 58 miliona tadasnjih DFJ dinara;
- Dvorska basta Rakovica od 9, 65 hektara, sa staklenicima i zgradama,
u vrednosti od 2.910.000 dinara;
- Kuca u Belevaru Crvene armije broj 24, sa 14 ari dvorista, cija je
vrednost jos 1934 (posle ubistva kralja Aleksandra) procenjena na 2.640.000
predratnih dinara;
- Kuca u Krunskoj ulici br.7 u Beogradu, na imanju od dva i po ara
placa. Bile su to dve grupe prizemnih zgrada sa po pet stanova i supe.
Procenjeno je da je to 1934. godine vredelo 3,100.000 dinara;
- U Sarajevskoj ulici kuca br. 27, sa imanjem preko 14 ari, vredela
je 1934, godine 920.000;
- Vila u Tolstojevoj br.2 i 90 ari placa;
- Kuca sa placem u Rumunskoj ulici br. 1-3 – danas je to Topciderski
venac br. 6;
- Zgrada djacke trpezarije u Abdarevoj 1, nezavrsena. Gradnje obustavljena
1940, kada su dotadasnji radovi procenjeni na 2.065.683 dinara. Zavrsena
je posle rata, u njoj je bila TV Beogard. Rec je bas o onoj zgardi u kojo
su u Nato bombardovanju izginuli radnici RTS-a;
- Kuca na Bulevaru Crvene armije br.75 koju je kralj ustupio
Beogradskom univerzitetu za studenski dom;
- Dom kralja Aleksandra za ucenike srednjih skola na Topciderskom brdu,
u ulici Miodraga Davidovica;
- U Sokobanjskom ataru njiva kralja Aleksandra velicine dva hektara
i imanje princa Djordja.
Kod Narodne banke u Beogradu cuvane su obveznice, ulozene knjizice
akcija i strana valuta, ali sa malim sumama.
Rudnici i preduzeca
U Srbiji su Karadjordjevici imali i rudnike i rudarska preduzeca. Tako
su u okrugu pozarevackom imali preduzece ?Neretva - Glogovac?, bager u
Peku, rudnik uglja i staru fabriku u Radenki, rudnike pirita u Bogorodici
i ?Zeleznik volija?, zatim rudnik kamenog uglja kod Negotina, fabriku sa
upravom u Glogovcu. Za vreme drugog svetskog rata mnogi rudnici su opljackani,
alat raznesen, objekti unisteni.
U Zajecarskom okrugu imali su perionicu zlata u selu Glogovici, rudnik
mrkog uglja Sikole, rudnik granita kod Gornjeg Milanovca. Perionica zlata
radila je samo od 1932. do 1934, pred rat je obnovljena ali nije proradila,
a rudnik granita napusten je posle podizanje spomenika na Avali. Rudnik
Sikole radio je posle rata, ali je zatvoren zbog nerentabilnog poslovanja.
Sto se tice dragocenosti karlja Petra Drugog, o njima se malo zna.
Ni muzej koji se godinama priprema u kuci u kojoj je proveo poslednje godine
zivota kao kirajdzija nema mnogo predmeta koji su mu pripadali. Njegov
sin, kralj Aleksandar, u vreme atentata u Marseju vazio je za jednog od
najimucnijih monarha Evrope. Povlacenje njegovog sina Petra Drugog iz Beograda
preko Crne Gore pratili su kamioni sa dragocenostima iz kraljevske riznice
i Narodne banke. Samo neznatan deo uspeo je maldi kralj da ponese avionom
za London. Veliki deo blaga ostao je sakriven u blizini Niksica i manastira
Ostrog. Nesto od toga opljackali su nemacki i italijanski oficiri, nesto
su uzeli cetnici, a jedan deo je sacuvan i iz Ostroga vracen za Beograd.
Tu mu se trag gubi. Jedino je, pre nekoliko godina, iz zaborava izronila
prica o tri svetinje Malteskih vitezova, koje su bile poverene na cuvanje
Karadjordjevicima, a pouzdano se zna da su bile deo tog dragocenog tovara.
Ruka svetog Jovana, cestica casnog krsta i ikona Bogorodice koju je zivopisao
jevandjelista Luka sesdesetih godina poklonjene su Cetinjskom manastiru,
gde se i sada nalaze.
Sta sa Mici Lou
Pitanje povratke nepokretne imovine naslednicima porodice Karadjordjevic
nikada ozbiljnije nije pokretao. Jedino je sada pokojni princ Tomislav,
vrativsi se u domovinu, tarzio da mu se vrati kuca koju mu je testamentom
otac, kralj Aleksandar, ostavio. Bez odgovora. Svojih poslednjih deset
godina ziveo je kao gost Zaduzbine svoga dede, kralja Petra Prvog, mada
je taj ceo kompleks gradio svojim parama princev otac, kralj Aleksandar.
Koliko je poznato, nijedan advokat nije zvanicno dobio zadatak da pokrene
zahtev za vracanje imovine naslednicima. Uz sve to stoji i pitanje ko je
u stanju da utice na brojne naslednike da ocuvaju jedinstvo nasledja.
Postoji i jedan manje poznat detalj oko raspolaganja nasledjem Karadjordjevica:
oba brata princa Tomislava, i kralj Petar Drugi i princ Andrija, pre svoje
smrti za izvrsioca svojih testamenata proglasili su Mici Lou, prijateljicu
prvog, a potom suprugu drugog. Vrati li se imovina Karadjordjevicima za
njenog zivota, ona bi, po svemu sudeci, raspolagala nasledjem.
Kada je rec o prestolonasledniku Aleksandru Karadjordjevicima, on je
po ocevom testamentu dobio, uz pet hiljada dolara, i zavet da ako se vrati
u Jugoslaviju, vlada primerno i ucini sve kako bi joj sacuvao integritet.
General u kraljevskom krevetu
Pitanje povratka nepokretne imovine Karadjordjevica niko izgleda niji ni
popisivao, ili na videlo dana do sada nije isplivao takav popis. Istini
za volju, pojavljivao se namestaj, saloni spvace sobe, tepisi za koje se
tvrdilo da su pripadali dinastiji. Tako je u Topoli u Opstinskom komitetu
dugo bio reprezentativan namestaj, sav u duborezu, za koji su znalci tvrdili
da je to radni kabinet kralja Petra Prvog i da je u Topolu stigao sa Oplenca,
kada su zgrade Zaduzbine po odlasku okupatorske vlasti 1944. opljackane
i imovina raznesena. Pre jedanaest godina svi pokusaji da se udje u trag
tom namestaju ili bar prici gde je zavrsio ostali su bezuspesni. Dugo se
po Beogradu pricalo da je jedan od proslavljenih komandanata NOB, general,
spavao u bracnom krevetu kralja Aleksandra Karadjordjevica, te da je celu
spavacu sobu preprodao jednom zanatliji. Nikada ni general ni novi vlasnik,
mada su preko novina javno prozivani, nisu porekli niti priznali da su
imali posla sa belom spavacom sobom bivseg kralja.
Imovina van Srbije
Vlasnistvo Karadjordjevica ostalo je i u Sloveniji. Pre svega, vila na
Bledu, sa novim garazama, elekticna pilana Kapnek, gornja i Donja Radgona,
sve u vrednosti od 12.881.675 nekadasnjih dinara. Njihovo letovaliste u
Mezaljki (Andrejevom selu) imalo je 19 parcela i isto toliko zgrada. Posle
rata imanje je procenjeno na nesto vise od dva miliona. Gospodski dvorac
na Bohinjskom jezeru, sa pet zgrada i imanjem, vredeo je 517.796. FNRJ
dinara. Lovacki dvorac u Kamnickoj Bistrici bio je nesto jeftiniji, 383.000
dinara, dok je dvorac Brdo, sa 57, 25 hektara, procenjen na nesto vise
od tri miliona dolara.
U Makedoniji se nalazilo Dvorsko poljoprivredno dobro "Demir Kapija"
na preko hiljadu hektara, sa vilom za stanovanje i ekonomskim zgradama,
i vrednost mu je bila tri miliona.
U Crnoj Gori ostao je Karadjordjevicima Milocer, sa elektricnom centralom,
pekarom i garazom, vredan blizu tri miliona dinara,a zatim dvorac Leskovac
u ataru Crnojevica Rijeke, koji je jos 1934. procenjen na dva miliona ondasnjih
dinara,a po oslobodjenju na 3,623.559 FNRJ dinara. Kuca i plac na Cetinju
vredeli su 1934 godine 356.000, na koliko ih je procenila komisija koja
je u poratno vreme procenjivala imovinu Karadjordjevica.
U Bosni i Hercegovini imali su letnjikovac kod Vlasine u Han Pijesku,
kucu na Tisama kod Jablanice i malu lovacku kucu u Dilja Grabovici. Sve
zgrade i pokretna imovina unisteni su jos za vreme Drugog svetskog rata.
|