Dan - Podgorica 3.12.2001

EKSKLUZIVNO ZA "DAN": PRESTOLONASLEDNIK ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ

Referendumi su sjeme jugoslovenskog zla

Razgovor sa princom Aleksandrom je nastao u starom Dvoru na Dedinju, drevnom objektu Petra Prvog, u koji se porodica Karađorđević vratila odlukom Vlade Jugoslavije, kojom je u 2001. godini stavljena tačka na sve one koji su zaposjedali kraljevsku rezidenciju od Brozovog, preko postbrozovskog do Miloševićevog perioda.

- Ne bih htio da komentarišem konkretne postupke bilo koje vlasti u Srbiji ili Crnoj Gori. Moj stav prema referendumima na teritoriji naše nekadašnje zajedničke otadzbine zasniva se na saznanju da ko god je raspisao referendum, dobio je rezultat koji je prethodno programirao da dobije! I niko nije dozvolio da ga volja glasača u tome omete, niti je dozvolio da iko drugi protumači rezultate dobijene na referendumu do onaj koji ih je programirao  i referendum raspisao - upozorava prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević osvrćući se na pitanje referenduma u Crnoj Gori u ekskluzivnom intervjuu za "Dan".

~Sada kada ste dobili Dedinje na upotrebu, da li ćete tražiti da se okonča proces povratka imovine porodice Karađorđević i šta je sa istom u bivšim jugoslovenskim republikama? Imate li šansi da je vratite i da li je ona bila predmet sporazuma o sukcesiji?

Nadam se da će svačija imovina biti vremenom vraćena, ali se isto toliko nadam da se ispravljanjem jedne nepravde neće napraviti neka druga, još veća. Za sada ni imovina Kraljevskog Doma nije vraćena. Dobijeno je pravo da koristim dio svoje imovine, u očekivanju da se zakonska procedura sprovede, slično onome što čeka svakog drugog građanina. Koliko znam, sporazum o sukcesiji predviđa da svakoj bivšoj članici jugoslovenske federacije ostaje ono što je na njenoj teritoriji, ali to ne znači da bi privatna imovina time automatski postala državna.

~Da li ćete tražiti dok se ne riješi ovo imovinsko pitanje u globalu u zemlji da Vam se po istom principu Dedinja, da na upotrebu vila u Miločeru?

Nemam namjeru da bilo šta tražim, ali očekujem da  ni prema meni, ni prema bilo kom drugom građaninu se ne sprovodi diskriminacija.

~Kako Vam Beograd i Jugoslavija izgledaju danas kada ste njihov državljanin i stanovnik?

Danas mi izgledaju nešto bolje nego što su izgledali prije godinu dana. Bilo je to vrijeme kada se i preko zemlje, i preko njene prestonice, nadvila neka siva koprena čemera i beznađa. Sada je mnogo živahnije, osjeća se izvjestan optimizam, nervoza zbog toga što reforme ne idu očekivanom brzinom, nezadovoljstvo ponuđenim rješenjima. Međutim, i ta nervoza, i to nezadovoljstvo, dio su promjene atmosfere koja je pozitivna. Mnogi mnogo očekuju, mnogi vjeruju da znaju bolje načine i puteve. To je kreativna atmosfera, i ja od nje očekujem da ponudi kreativna rješenja.

~Da li se sastajete sa rođacima loze Petrovića? Znate li koje su njihove ambicije?

Moji su konakti sa princem Nikolom, na žalost, veoma rijetki. O ambicijama princa Nikole znam samo onoliko koliko pročitam u štampi ili čujem na televiziji.

~Kako biste prokomentarisali riječi svog rođaka Aleksandra, koji je iz Pariza poručio, kako novine pišuČ "Sačuvaj me Bože četvrte Jugoslavije?

Ne bih komentarisao javno izrečene ili saopštene stavove bilo kog člana moga Doma.

~Imate li kontakte sa establišmentom u Podgorici ili nekim crnogorskim političarem, i ko Vam je zapravo najbliži od političara sa jugoslovenske scene?

Imam izvjesne kontakte sa onim što nazivate "establišmentom u Podgorici", kao što ga imam i sa političarima iz opozicione grupacije. Ne mogu reći da mi je neki političar bliži ili manje blizak, ali su mi bliski svi politički stavovi koji polaze od opšteg interesa, od zalaganja i djelovanja za mir, napredak i demokratiju. To što se ponekad razlikujemo u pogledu puta kojim se to može postići, ne znači da ne možemo sarađivati i da se zajednički cilj postigne. Međutim, napominjem da je Kruna nadstranačka i vanstranačka, i da ne učestvuje u političkim pogodbama, nagodbama ili okršajima.

~Kako biste prokomentarisali pitanje  Kosova i Metohije i sadašnju situaciju u kojoj se Srbi nalaze?

Pitanje Kosova i Metohije, i položaj tamošnjih Srba, posmatram kao tragičan i na dugi rok teško rješiv državni i nacionalni problem, a iznad svega kao strahovit podbačaj demokratije. Sa velikom zabrinutošću gledam na teškoće sa kojima Srbi dolaze do zajedničkog stava, iako jedino u zajedništvu može postojati šansa da se situacija na Kosovu i Metohiji bitnije popravi. Sa ne manjom zabrinutošću gledam na mjere i korake koje tamo preduzima međunarodna zajednica, jer se bojim da su to polovične radnje, i da se bez jasnijeg i čvršćeg  opredjeljenja za poštovanje odredbi važeće deklaracije OUN i normi zaštite osnovnih ljudskih i građanskih prava svih, teško može govoriti o ishodu koji bi svi mogli bez - rezervno pozdraviti ili prihvatiti.

~Kako Vi, kao prvjenac srpske dinastije, prestolonaslednik, gledate na Haški tribunal i optužnice Karle del Ponte? Da li je srpski narod  nečija žrtva?

Ne znam šta bih drugo trebalo da mislim. Naravno da je srpski narod žrtva, osim ako se ne pretpostavi da je u pitanju genocidan narod, i da ga svi tamane i satiru kao neku vrstu higijenske mjere. To što niko bitan u Hagu nije optužen za zlodjelo nad Srbima u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu i Metohiji, ozbiljan je faktor nepovjerenja među Srbima prema tom sudu. Šta god da je opravdanje za to, ne smije se zaboraviti da se jednom sudu onoliko vjeruje koliko se vjeruje njegovoj objektivnosti i kompetentnosti. Dakle, ne govorim o tome kakav je prvni status Haškog suda, jer o tome ima mnogo kompetentnijih od mene da govore, već o tome da ne možete ljudima naraditi da nekome vjeruju i da ga poštuju ako se ono što vide kosi sa poimanjem nepristrasnog prava i pravde.

~Da li ste stekli sliku kako narod ovdje misli, koji su najveći problemi? Šta se promijenilo za godinu dana nove vlasti?

Nije lako saznati kako narod ovdje misli. Lako je načiniti pretpostavke, napraviti anketu, ali sam se već uvjerio koliko su se puta već iznenadili oni koji su mislili da ih narod više ne može iznenaditi. Ključnu promjenu, kako je ja vidim, za mene predstavlja lagano, ali sigurno, slabljenje otpora pozitivnim promjenama.

~Da li ćete se Vi i članovi Vaše porodice sada sa vraćenim državljanstvom pojaviti na sledećim izborima?

Nije uputno ni da članovi Kraljevskog Doma glasaju, odnosno da zauzimaju političke stavove za nešto ili protiv nekog, čak ni u zaštićenom i anonimnom ambijentu glasačkih mjesta, a kamoli da se pojavljuju kao kandidati za izborne političke funkcije. Iako se vremena mijenjaju, valjalo bi podsjetiti da je Kruna nadstranačka i vanstranačka.

Dmitar ĐEMIĆ

Povratak monarhije

~Kakve su Vaše ambicije, vidite li svoju budućnost i budućnost svoje djece u Jugoslaviji, odnosno da li vjerujete da je moguć povratak monarhije?

Vjerujem da je povratak monarhije moguć, a siguran sam da je potreban. Naravno, niti sam ja revolucionar, niti vjerujem u nametanje rješenja bilo koje vrste. Za mene je to stvar dosta ubjedljivih argumenata u prilog monarhije, a na narodu je da određenu tradiciju nastavi ili je presječe. Ja ne želim drugu budućnost za sebe ili za svoju djecu do u ovoj zemlji. Mi pripadamo jedni drugima, i to nam je suđeno, kao što nam je suđeno da imamo roditelje koje imamo, i da budemo roditelji djeci koju smo rodili.

Argumenti za opstanak Jugoslavije

~Da li Vi smatrate da će Jugoslavija kao državna zajednica Srbije i Crne Gore opstati i na kakve stavove Vi nailazite u međunarodnim krugovima u kojima se krećete? Koje stavove Vi zastupate?

Uvjeren sam da argumenata za opstanak zajednice Srbije i Crne Gore ima mnogo više od razloga koji takvu zajednicu osporavaju. U međunarodnoj zajednici stavovi su danas uglavnom slični, odnosno u prilog su opstanka Jugoslavije, bez obzira kako će se zvati. Da budem precizniji, ima i onih kojima bi raspad odgovarao, ali je njihov uticaj na svjetskoj i evropskoj političkoj sceni danas manje jak nego u nedavnoj prošlosti.