EKSKLUZIVNO RAZGOVOR S PRESTOLONASLJEDNIKOM ALEKSANDROM II. KARAĐORĐEVIĆEM

Radio sam protiv Miloševićeve diktature

Ne mislim da će se države nastale raspadom Jugoslavije ikada više okupiti u nekoj zajednici kakva je ranije postojala. Naša zajednička država bit će jednog dana Europska unija, to je u interesu svih zemalja regije

Nakon smrti svoga oca, kralja Petra, prijestolonasljednik Aleksandar II Karađorđević, odlučio je da neće formalno uzeti kraljevsku titulu, ali se nikada nije odrekao svoga prava na tron. Ubrzo nakon što je Milošević izručen Haagu, kraljevska obitelj vratila se u Srbiju i, kako tvrde, nemaju namjeru preko noći proglastiti monarhiju bez suglasnosti naroda. U ekskluzivnom razgovoru za naš list, Aleksandar II govorio je o svojoj ulozi u Srbiji, ambicijama i planovima.

Kakom vidite vašu ulogu u Srbiji?

Mi smo došli tu da dajemo, a ne da uzimamo od bilo koga. Putovali smo puno po zemlji i razgovarali s ljudima, želimo se što bolje upoznati sa situacijom u zemlji. Tijekom godina, od 1989. do danas, imao sam se priliku susretati sa političarima koji su na vlasti danas, sa političarima s područja cijele bivše Jugoslavije, tako da sam bio dobro informiran. No, drugačije je iskustvo kada živite ovdje, to iskustvo je neprocjenjivo jer živite među ljudima, putujete i susrećete ih i učite o situaciji na terenu. Shvaćate što se događa i što treba raditi za bolju zajedničku budućnost.

Kako vas je prihvatio narod? Jeste li zadovoljni podrškom?

Vrlo, vrlo toplo. Ljudi su bili divni. Moj princip je oduvijek bio isti, a to je da prihvaćam sve ljude, sve vjere, sve etničke skupine, sva politička gledišta osim onih ekstremnih i onih koji ne poštuju demokratska pravila. Taj odnos s ljudima je vrlo dobar. Dosta putujem i razgovaram s ljudima i čujem o onome što ih muči. To je vrlo važno.

Preživljavanje

Koji su, prema vašem mišljenju, prioriteti Srbije?

Glavni prioritet ne samo za Srbiju i Crnu Goru, nego i za cijelu regiju je da ljudi prežive, da imaju zaposlenje, socijalnu, zdravstvenu i mirovinsku skrb i mogućnost da imaju jednu bolju budućnost. U tome smo svi zajedno. Prioritet je da ljudima treba dati posao i tu vlade imaju jako veliku obvezu. Političari u regiji moraju biti vrlo ozbiljni po tom pitanju i vrlo se ozbiljno trebaju prihvatiti toga posla. To je od vitalnog značaja za razvoj zemalja regije.

Na što vam se najviše ljudi žale?

Ljudi govore da žele reforme i to brze, žele poslove, poboljšanje, žele strane ulagače. Oni otvoreno kažu: Kada se vratite u Beograd, recite koju riječ za nas, recite strancima da dođu tu i ulažu. Ljudi žele imati nadu.

Poznato vam je kako obični ljudi žive?

O da, kako ne! Imam s ljudima odličan dijalog. Moja supruga vrlo je aktivna u području zdravstvene skrbi i poboljšanju situacije u bolnicama. To je velika odgovornost, ali za poboljšanje socijalne i zdravstvene skrbi u zemlji potrebno je da ekonomija prva profunkcionira.

Kao uzor ističete španjolskog kralja Juana Carlosa. Zašto?

On je, prije svega, vrlo šarmantan i duhovit čovjek, vrlo blizak sa svojim narodom. Kada je postao kralj, želio je ojačati demokraciju. Puno sam naučio od njega. On je poštovao sve demokratske snage i mislim da puno možemo naučiti iz španjolskog iskustva. Kralj predstavlja centralnu figuru u smislu da je on faktor jedinstva. On je mjesto susreta. Bez ustavne monarhije, Španjolska bi se raspala na puno malih državica, ali putem kralja je zadržala jedinstvo. Mislim da i mi to možemo napraviti, iskoristiti taj pozitivni pristup. No, Vlada je ta koja je izabrana od strane naroda na izborima i ona je ta koja donosi odluke na dnevnoj razini i na njoj je velika odgovornost u političkom smislu.

Kralj Simeon

Nije vam bliži primjer Simeona II, bugarskog kralja koji je danas premijer te države? Takva vas funkcija ne interesira?

Bugarska je specifičan slučaj. Kralj Simeon donio je takvu odluku, prihvatio je tu funkciju, ljudi su ga podržali. Naravno, želim mu sve najbolje. No, moje je mišljenje da, ako ste kralj, onda se ne trebate miješati u politiku. To govorim za svoju državu. Spomenuo sam da je kralj tu za sve i uvažava demokratski izabranu Vladu, ali i opoziciju. Kralj se, međutim, ne miješa u politiku i nije član nijedne političke stranke. Ne može se dogoditi da kralj, recimo, kaže premijeru države kako mu se nisu svidjeli neki njegovi potezi. Ne, to ne ide tako! Razgovarati se uvijek može i poželjno je, ali premijer države je šef vlade i to treba uvijek uvažavati.

No, traže li političari savjet od vas?

Postoji prijateljstvo. Imao sam tu sreću da sam od 1989. godine, od pada Berlinskog zida, uspostavio vrlo prisne i prijateljske odnose sa političarima koji su danas na vlasti. Promovirao sam njihove demokratske principe i radio protiv diktature Slobodana Miloševića. Mislim da narod zaslužuje poštovanje, a ne diktaturu. Ti političari danas donose odluke o tome kako voditi zemlju.

Kako vi vidite postupak normalizacije odnosa zemalja u ovoj regiji?

Potičem što više sastanaka između država da bi se proces ostvario. Mi smo svi u tome. Točno, države su se odvojile i postale samostalne, ali dijelimo sudbinu u ovoj našoj maloj regiji i da bismo preživjeli moramo surađivati jedini s drugima. Zalažem se za zonu slobodne trgovine u regiji, kao i za potpunu slobodu kretanja ljudi. Moje je mišljenje da treba ukinuti vizni režim. Trebamo dopustiti ljudima da putuju i posluju bez prepreka.

Ostavimo mržnju

Postoji li ikakva realna opasnost da bi se države jugoistoka Europe ponovno politički udružile?

Naša zajednička država bit će Europska unija jednog dana. Moramo poštovati naslijeđe koje svaka od država u regiji ima i ostaviti mržnju iza nas. Ne smije biti osveta, nego treba poštovati sve vjere i etničke zajednice. Ne mislim da će se ove države ikada okupiti u nekoj zemlji kakva je ranije postojala. Države u regiji su okrenute prema Europskoj uniji i to je njihov cilj. To je u interesu svih.

Dok ste živjeli u Londonu, primali ste političare iz bivše Jugoslavije, među njima i one iz Hrvatske. Možete li reći koji su to ljudi kod vas bili?

Ne, vremena su se promijenila. Ali, upoznao sam jako puno demokratski orjentiranih ljudi koji su došli da bi održavali kontakte i da bismo razmijenili mišljenja. Bilo ih je jako puno i ti su razgovori za mene imali jako veliku važnost. Zbog toga i inzistiram na razgovoru i dijalogu.

Je li vas ikada kontaktirao itko od Miloševićevih ljudi?

Ne, nikada. No, igrali su mnoge igre. Oni su u potpunosti poštovali princip "podijeli pa vladaj" i to nije bilo ugodno iskustvo. Želio sam tada donijeti bolja vremena ovom narodu i potaknuti demokratske procese, ali to tada nije bilo moguće.

Što mislite o Miloševiću?

Na razdoblje u kojem je on vladao, mislim da trebamo gledati kao na jedno tužno razdoblje, na tužne dane za sve. Mnogi su se jako loše ponijeli na području bivše Jugoslavije i inzistiram na tome da nitko nije bio anđeo i da je vrijeme diktatora prošlo, ono je iza nas. Sada je vrijeme demokracije i nade, otvaranja novih radnih mjesta i kretanja naprijed.

Dubrovački gost

Kada ste posljednji put bili u Hrvatskoj?

Bio sam u Dubrovniku ovoga ljeta. Grad je predivan! Bio sam nakratko jer smo moja supruga i ja bili na krstarenju s njezinim roditeljima. To je bila odlična prilka da budemo zajedno, bez telefonskih poziva i slično. Jedan dan smo proveli u Dubrovniku i uistinu je prekrasan.

Ima li vaša obitelj ikakvih posjeda u Hrvatskoj?

Ne.

A u Sloveniji?

Tamo imamo posjede, kao i u Srbiji i Crnoj Gori. U demokratskim društvima pravo na vlasništvo je jedna sasvim normalna stvar i to treba riješiti mirno i u dogovoru s vladama tih zemalja. Sve se to može riješiti, bez da se itko uznemirava. Ja nisam došao ovdje da bih ikoga izbacio ili istjerao. To mi ne pada napamet. Kompleks na Dedinju bio je prazan i mi smo puno uložili da bismo ga osposobili i renovirali.

Jednom ste, kada su vas upitali hoćete li biti okrunjeni po povratku u Srbiju, odgovorili da u Srbiji prvo treba biti okrunjena demokracija. Jeste li vi sada na redu?

Zaživljavanje, odnosno krunjenje demokracije je vrlo važno. Za Ustavnu monarhiju nema žurbe. Nisam došao ovdje da bih proveo neku šok terapiju, nego da se upoznamo, razgovaramo, dijelimo. Nema nikakvih instant rješenja ili nešto slično. Priča o Ustavnoj monarhiji je jedan proces i može se dogoditi na različite načine, korak po korak. No, ja nisam nikome prijetnja, nego doprinos.

Rad, krediti i računi

Tijekom svoga života morao sam uvijek raditi. To je jako važno, jer kada sami zarađujete, onda vrlo dobro znate što znače krediti, što znače računi, što znači slati djecu u škole i koliko sve to košta. Sve to čovjek nauči kroz posao i to je dio moga životnog iskustva. S tim iskustvom došao sam u Srbiju i svaki dan učim nešto novo, poštujući specifičnost ove zemlje. Danas kada imamo demokraciju, želio bih da ljudi žive bolje, da su zadovoljni i da gospodarstvo funkcionira, odnosno da ulagači dolaze u Srbiju.

Kuma Elizabeta II.

Koliko ste bliski sa drugim kraljevskim porodicama u Europi?

Naravno, veza postoji i to snažna jer sam s nekim kraljevskim obiteljima u rodbinskom odnosu. Kraljica Elizabeta II je moja kuma i često se viđamo. Moja supruga i ja se često družimo sa članovima drugih kraljevskih obitelji u Europi i održavamo bliske kontakte. No, bliski smo sa političkim vodstvima zemalja Europske unije i poštujemo sve.

Kazniti sve zločince

Zemlje u regiji suočavaju se s pitanjima zločina počinjenih u ratu. Kako Vi vidite taj proces kažnjavanja onih koji su se žestoko ogriješili o ratna pravila?

Svi oni koji su počinili zločine protiv čovječnosti, trebaju platiti cijenu za to. To je temelj svega. Podržavam Rimski statut i osnivanje Stalnog kaznenog suda kao globalnog suda za sve. Naime, pomalo mi je čudno da, prema postojećem stanju, ispada da su bivša Jugoslavija i Ruanda jedini slučajevi u svijetu kojima se međunarodno pravo treba baviti. To nije prikladno. Svatko treba odgovarati za zločine koji su počinjeni bilo gdje u svijetu. To je onda istinska pravda. No, ja osuđujem sve one na području bivše Jugoslavije koji su počinili užasne zločine. Nadam se da je to gotovo i da su ljudi shvatili poruku da se takve užasne stvari jednostavno ne smiju događati i da se zločini ne smiju činiti nad drugim ljudima. To je nedopustivo!