|
BLIC, 16. JULI 2005.
Aleksandar Karađorđević
Mir i monarhija potrebni Srbiji
Sadašnje stranačke nagodbe još uvek ne uključuju mogućnost da
Srbija postane parlamentarna monarhija, iako mnogi pojedinci podržavaju
ovakav vid državnog uređenja, ali neće da načine prvi korak, zaključak
je koji se nameće iz razgovora sa prestolonaslednikom Aleksandrom
Karađorđevićem.
Ipak, na listi njegovih želja neposredno pred proslavu šezdesetog
rođendana na prvom mestu ne nalazi se želja za uvođenjem monarhije, već
želja za mirom.
- Kada me na proslavi mog pedesetogodišnjeg jubileja, moja kuma
kraljica Elizabeta II zapitala za rođendansku želju, rekao sam da bi
bila sreća da rođendan proslavim u svom domu, u svojoj zemlji i među
svojim narodom! Ta mi se želja ispunila! Šta bih mogao da poželim danas?
Ja sam čovek mira, i moja želja je da ga doživimo i u njemu proživimo,
okruženi porodicom, prijateljima, dobrom voljom i ljubavlju. Uz mir, i u
miru, možemo raditi na ostvarenju najambicioznijih planova i projekata.
Bez mira, ne možemo ostvariti ništa - poručuje prestolonaslednik.
Monarhiju u Srbiji on vidi kao „mesto susreta i dogovora, ne
arbitrarnog odlučivanja ili cenjkanja oko uloge prošlosti i projekta
budućnosti“.
- Činjenica da u različitim vladajućim ali i opozicionim partijama
ima mnogo istaknutih pojedinaca koji zagovaraju ovu ideju na najbolji
način oslikava prednost koncepta parlamentarne monarhije. Ipak, politika
je pitanje dnevne oportunosti, trenutnih prioriteta i stranačkih nagodbi.
Ja to razumem, i naša se situacija u tom pogledu ne razlikuje bitno od
one u razvijenim parlamentarnim demokratijama. Međutim, naši problemi su
akutniji, ozbiljniji, sa naglaskom na presudni uticaj inostranih faktora
i što ih moramo rešavati u okolnostima koje u značajnoj meri
obeshrabruju opredeljivanje za krupne i hrabre korake.
Da li ste zadovoljni položajem kraljevske porodice u Srbiji?
- Ogromna je razlika između našeg položaja u Srbiji danas i pre samo
pet godina. Pod tim, pre svega, podrazumevam odnos vlasti i odnos
javnosti koji su dramatično poboljšani. S druge strane, nisam sasvim
zadovoljan jer verujem da bi uzajamna saradnja na poslovima od opšteg
interesa mogla i morala biti intenzivnija. Ovo nije nikakva kritika, već
prosto osećanje da postoji toliko prostora na kojima bi se moralo
učiniti više, a vremena svi imamo tako malo.
Da li ste zadovoljni onim što ste postigli kada je u pitanju
dolazak stranih investitora u Srbiju?
- Naravno da nisam sasvim zadovoljan. Pozdravljam svaki uspešan
kontakt, i mislim da su kompetentni državni činioci takođe svesni
potencijala koji postoji i koji im stoji na raspolaganju. Ipak, svestan
sam dimenzija naših potreba i opšteg stanja i znam da nemam prava da
zastanem niti da budem samozadovoljan postignutim.
Ko su danas najveći saveznici Srbije?
- Najveći saveznici Srbije su sami građani Srbije. Nemamo veće
prijatelje od nas samih, niti veće neprijatelje nego što su slabosti od
kojih odbijamo da se oslobodimo.
Kakvi su vaši odnosi sa predsednikom Borisom Tadićem i premijerom
Vojislavom Koštunicom?
- Izvrsni. Veoma cenim i Tadića i Koštunicu, i sa njima imam kontakt
još od vremena kada su obojica bili bitni lideri demokratske opozicije.
Sa većinom srpskih političara imam izvrsne kontakte, bez obzira na
političku opciju koju predstavljaju. Tamo gde su takvi kontakti slabiji,
moja su vrata otvorena. Svi oni koji deluju u okviru zakona i
elementarnih načela demokratije za mene nisu neprijatelji već
sagovornici.
Kada očekujete da će biti vraćena imovina kraljevskoj porodici?
- U ovom momentu ne mogu da odgovorim na to pitanje. Ono ionako više
spada u domen nastojanja Skupštine i Vlade da razreše problem vlasništva
i restitucije imovine u načelu i u potpunosti, jer se bez toga ne može
ići dalje u evropske integracije i ozdravljenje pravnog i ekonomskog
poretka u državi i društvu.
Kolika je vrednost te imovine?
- Ne bi valjalo kada bi sudbina restitucije nečije imovine zavisila
od njene vrednosti. Ili na nešto imate pravo, ili ga nemate. Imovina
kraljevske porodice ima više nivoa vrednosti: istorijsku,
kulturno-umetničku, sentimentalnu, ekonomsku. Kako će se to proceniti,
zavisi od merila i od interesa.
Ivana Cvetković |