|
Danas, 11.11.2009.
Dvorski kompleks na Dedinju uskoro postaje kulturno dobro od izuzetnog
značaja
Zaštita za „srpski Versaj"
U pitanju je jedina izvorno sačuvana vladarska rezidencija u Srbiji - kaže
Marko Popović
Jelena Tasić
Dvorski kompleks na Dedinju uskoro bi trebalo da bude proglašen za kulturno
dobro od izuzetnog značaja za Republiku Sr-biju. Procedura se privodi kraju,
kaže za Danas Marko Popović, predsednika Komisije za zaštitu kulturnih dobara od
izuzetnog značaja i dobara srpskog porekla u inostranstvu. Prema njegovim
rečima, čim se izjasni Ministarstvo za kulturu i Vlada Srbije potvrdi njegovu
odluku o proglašenju Dvorova na Dedinju za kulturno dobro, odmah će početi
procedura prekategorizacije da se ovaj dvorski kompleks proglasi kulturnim
spomenikom od izuzetnog značaja, o čemu treba da odlući srpski parlament.
- Posmatran u celini svog kulturnog i istorijskog značenja, dvorski kompleks
na Dedinju predstavlja jedinu izvorno sačuvanu vladarsku rezidenriju u Srbiji i
riznicu dela likovnih i primenjenih umetnosti od posebnog značaja, ne samo sa
srpsku već i svetsku kulturnu baštinu. U pitanju je jedinstven spomenik kulture
od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju. Gledano u širem kontekstu, dedinjski
dvor kralja Aleksandra i obližnji dvor kneza Miloša u Topčideru svojevrsno su
svedočanstvo razvoja srpske državnosti, od uspostavljanje prve autonomije do
stvaranje zajedničke države Južnih Slovena. Tokom četvrte decenije 20. veka tu
je boravio kralj Jugoslavije, kao i knez-namesnik Pavle Karađorđević. Posle
Drugog svetskog rata u Belom dvoru je obitavao maršal Josip Broz Tito, da bi
kasnije ovo reprezentativno zdanje bilo korišćeno za najznačajnije državne
prijeme, predaje akreditiva stranih ambasadora i razgovore prilikom državničkih
poseta. U tom razdoblju Kraljev dvor je služio kao rezidencija stranih šefova
država u poseti Jugoslaviji, kroz koji su, tokom druge polovine 20. veka, prošli
mnogi značajni svetski državnici - objašnjava Popović.
On kaže da je inicijativu da se dvorski kompleks proglasi za kulturno dobro
od nacionalnog značaja podržao i princ Aleksandar Karadorđević, uključujuđ i
predlog da se zgrada Dvorske straže pretvori u adaptirani muzejski prostor u
kojem bi se izlagale dvorske vrednosti.
Prestolonaslednikov deda, kralj Alek-sandar Prvi Ujedinitelj smatrao je
državno dvorsko zdanje - Novi dvor u centru grada previše bučnim i neadekvatnim
za život kraljevske porodice, pa je kao mesto za „kraljevu vilu" odabrao je vrh
dedinjskog brega. Priča se da je presudio pogled koji s tog mesta širi na
Košutnjačku šumu, Topčiderski potok, Avalu, Savu i Dunav, ali i ceo Beograd i
Zemun. Zemljište za rezidencijalni kompleks dobio je u posed zamenom imanja sa
Srpskom pravoslavnom crkvom, a novi dvor nije „zahtevao od države po pravu
Ustava", već ga je ,,ozidao o svom trošku kao svoju privatnu imovinu", navodi se
u materijalu koji su za proglašenje Dvorskog kompleksa za kulturno dobro
pripremili predstavnici Republičkog i gradskog zavoda za zaštitu spomenika
kulture.
Dedinjski dvorski kompleks, koji princ Aleksandar često naziva i „srpskim
Versajem" obuhvata površinu od 135 hektara, od kojih je 90 pod šumom. Osim
Kraljevog i Belog dvora obuhvata više pratećih objekata i dvorski park, koji ih
okružuje, kao i dvorski mobilijar i umetnička dela. Kraljev - stari dvor sa
dvorskom kapelom svetog Andreja Prvozvanog sagrađen je između 1925. i 1929.
poprojektima arhitekte Živojinu Nikoliću i uz Kčno an-gažovanje kralja
Aleksandra Prvog oko svakog detalja. Rezultat - skladna celina
srpsko-vizantijskog stila, od belog bračkog mermera, kojim je obložena i Bela
kuća u Vašingtonu. Za nadzor radova u enterijeru i ikonografiju Kraljevog dvora
bili su zaduženi Nikola Krasnov i Sergej Smirnov. Za uređenje enterijera
prostorija u prizemlju u kojima, prema prestolonaslednikovim rečima, njegovi
gosti i danas „ostaju bez daha pred tom lepotom", bio je angažovan arhitekta
Viktor Lukomski, koji je na Dedinju stvorio „mali Kremlj". Kraljevski dvor bio
je dom kralja Aleksandra Ujedinitelja i njegovog sina kralja Petra II, a danas u
njemu živi porodica princa Aleksandra.
Beli ili Prinčevski dvor takođe je izgrađen novcem kralja Aleksandra Prvog,
kao rezidencija za njegove sinove: prestolonaslednika Petra i kraljeviće
Tomislava i Andreja. Zdanje je zidano između 1934. i 1939, prema projektima
arhitekte Aleksandra Đorđevića. Posle ubistva kralja Aleksandra u Marseju
oktobra 1934, do punoletstva kralja Petra Drugog brigu o završetku Belog dvora
preuzeo je knez-namesnik Pavle Karađorđević, kome je nova rezidencija ustupljena
na korišćenje.
Od pomoćnih zgrada u kompleksu se nalaze: Slamnata kuća, kuhinja Kraljevog
dvora, zgrade dvorskog ekonomata, straže i žandarmerije, Beli paviljon,
koncertna terasa, dekorativni bazen - vodeno ogledalo. Istoričari umetnosti
tvrde da Dvorovi na Dedinju imaju više nameštaja i drugih umetničkih predmeta
„nulte kategorije" nego što ih ima Muzej primenjene umetnosti u Beograda Dvorski
mobilijar i umetnička dela razvrstali u više zbirki: dela evropskog slikarstva,
dela jugoslovenskih umetnika, jugoslovensku skulpturu, tepihe i tapiserije,
predmete od srebra, porcelan i staklo, nameštaj i biblioteku.
Kolekcija slika evropske umetnostd u Kraljevom i Belom dvoru predstavija,
prema oceni stručnjaka, izuzetan zbir dragocenih ostvarenja čuvenih
italijanskih, flamanskih, holandskih, francuskih, nemačkih majstora od rane i
zrele renesanse, preko baroka i klasicizma, do umetnosti 19. veka. U zbirci se
nalazi nekoliko svet-ski čuvenih remek dela Pusena, Veronezea, Vuea, Palme
Starijeg, Bekafumija... Slike, crteži i grafike jugoslovenskih umetniika
razmeštene su u oba dedinjska dvora, mada se smarra da je većina antologijskih
dela Vlaha Bukavca, Riharda Jakopiča, Matije Jame, Petra Dobrovića, Marka
Čelebonovića, Mede Milosavijevića, Petra Lubarde, Gabrijela Stupice, Nedeljka
Gvozdenovića, Mila Milunovića, France Slana, Ljubice Sokić, Miće Popovića i
Aleksandra Kumrića, u dvorsku zbirku ušla posle 1945.
Vajarskih dela u dvorovima i dvorskom parku reprezentuju jugoslovensku
skulpturu prve polovine 20. veka dela. To su dela Ivana Meštrovića, čiju je
umetnost kralj Aleksandar Prvi posebno cenio, Frana Kršinića, Tome Rosandića,
Sretena Stojanovića, Antona Augustinčica.., ali i radovi kraljice Marije.
Stručnjaci visoko ocenjuju i dvorske kolekcije srebra poznatih evropskih
radionica 18. i 19. veka, kao i ono što je do danas preostalo od nameštaja,
staklenih predmeta i porcelana. U biblioteci, koja ima oko 35.000 naslova
(biblioteke Kraljevog i Belog dvora sada čine jedinstvenu celinu, dopunjavanu do
70-ih godina 20. veka) najstarije knjige potiču iz 16. veka. Popis spomeničkih
vrednosti, prema rečima Marka Popovića, urađen je tek 1992, jer je Dvorski
kompleks bio zatvoren kao objekat specijalne namene.
Država dala 60 miliona za odžavanje u 2009.
- Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević ne prima nikakvu apanažu od
države. Država se stara samo o tekućem održavanju Dvorskog kompleksu na Dedinju,
jer je reč o imovini Republike Srbije - kaže za Danas Dušan Babac, direktor
Fonda Kraljevskih dvorova. Za tekuće održavanje Dvorskog kompleksa država je u
2009. izdvojila ukupno 60 miliona dinara - 20 preko Ministarstva kulture i 40 iz
budžetskih rezervi. - Država je brinula o dvorskom kompleksu od Drugog svetskog
rata do sredine 2001, kada je dat na korišcenje prestolonasledniku Aleksandru,
koji je iz ličnih sredstava finansirao neophodne popravke i adaptacije do 2004,
kadaje nastavljenb finansiranje održavanja Kraljevskih dvorova iz državnog
budžeta, koje ide preko Ministarstva za kulturu. Državna davanja su redukovana
2007, kada je za ministra kulture izabran Vojislav Brajević, od tada je to više
preživljavanje. Mi svake godine Ministarstvu kulture redovno dostavljamo
izveštaje o utrošenim sredstvima, a jedna od vodećih svetskih kuća radi nam i i
izveštaj o reviziji - kaže Babac |