|
POLITIKA, 28.07.2005
Spas je u
monarhiji
U svojoj novijoj istoriji Srbija je kao kraljevina uvek bila suverena,
poštovana i pobednička zemlja
Naša prirodno bogata i demokratijom „raspamećena”, po Đuretiću, država
Srbija u ovom mesecu proslavlja dva značajna rođendana. Šesnaestog jula
šezdeseti rođendan princa Aleksandra Karađorđevića, a sedamnaestog,
petnaesti rođendan Socijalističke partije Slobodana Miloševića koji je
ovaj značajan datum proslavio u krugu svojih bliskih prijatelja i
neprijatelja u Hagu. Ironija sudbine, ili istorijska pravda (?!), koja
ima i neku simboliku.
Prvi rođendan okupio je u dvoru na Dedinju kraljeve i članove njihovih
porodica i u društvu sa domaćom političkom elitom odao priznanje i čast
princu, čijeg su oca, kralja Petra Drugog, komunisti uz pomoć britanskih
političara tako surovo lišili svih suverenih prava i gurnuli u propast.
Sutradan u punoj sali centra „Sava”, dobro nam poznati socijalisti
izvikivali su izraubovane komunističke parole, sa izraženim nacionalnim
nadahnućem i odgovarajućom muzikom, što je sve delovalo veoma
prepoznatljivo, kao i samo prezime jadnog od govornika Bajato(vića).
Na stranu vicevi i etiketiranje, pozabavimo se malo činjenicama i to u
svetlu savremenih svetskih zbivanja, pošto je i naša sudbina vezana za
sve ono što se danas u svetu događa. Situacija u Iraku, Turskoj, Velikoj
Britaniji, Izraelu, Makedoniji, pa naši problemi na Kosmetu itd. – sve
je to veoma zabrinjavajuće, pa kada se svemu tome doda još naš
srpsko-crnogorski odnos, izgledi za preživljavanje postojeće nam države
su mali, ukoliko ne dođe do radikalnih promena, naravno, bez učešća
srpskih radikala. Al kaida, muslimanski džihad, bombaši-samoubice,
pokazaše da nisu nimalo za potcenjivanje. Hrišćanska civilizacija je
ugrožena, pa su naša razmišljanja o budućnosti državne zajednice Srbija
i Crna Gora sada usredsređena na opciju sa monarhijom. Podsetio bih na
neke činjenice, koincidencije, asocijacije i savremene okolnosti, koje
govore da bi nam spas bio u monarhiji.
Evo razloga.
Kao monarhija u svojoj novijoj istoriji Srbija je uvek bila suverena,
poštovana i pobednička zemlja. (Regent Aleksandar Prvi Karađorđević, kao
vrhovni komandant srpske vojske, prvi je najurio Turke sa Balkana,
pobedivši ih na Bregalnici i na Kumanovu. U Prvom svetskom ratu bio je
na strani pobedničkih sila Antante i stvorio najveću i najmoćniju državu
na Balkanu. Posle svih tih pobeda nasledio je kraljevsku krunu od oca
Petra Prvog i bio kralj Jugoslavije u koju je ušla Crna Gora sjedinjena
sa Srbijom, budući da je i Aleksandar Prvi rodom Crnogorac, sa Cetinja.)
Srbija danas (iako republika) ima kraljevski dvor, kraljevske simbole
(zastavu, grb i himnu), ima i kraljevski parlament (zgradu koju je
započeo Aleksandar Prvi) ima i princa prestolonaslednika Aleksandra i
njegove sinove – naslednike, reklo bi se sve glavne atribute koji krase
monarhiju. Srbija jedino nema sreće sa komunistima koji je vrlo temeljno
upropastiše, a takođe još uvek nema ni utvrđene granice, ni već dugo
očekivani ustav.
Konstantin Babić |